RECENZIJA: Kad čovjek izgubi smjer - "Timbuktu" (2014.)


REDATELJ: Abderrahmane Sissako
SCENARIJ: Abderrahmane Sissako, Kessen Tall
ŽANR: Drama
GLAVNE ULOGE: Ibrahim Ahmed, Abel Jafri, Toulou Kiki
GODINA: 2014.
DRŽAVA: Mauritanija, Francuska
TRAJANJE: 97 minuta

Koliko nas je imalo priliku otići u Afriku? Vrlo malo, a vjerujem da bi puno ljudi to htjelo. Ali imam jednu dobru vijest. Ako se odlučite (a nadam se da hoćete) pogledati film Timbuktu, naći ćete se na putovanju u daleku Afriku o kojoj znamo jako malo. Timbuktu je afrički film sniman u  Mauritaniji, a naziv je dobio prema antičkom gradu iz susjedne države Mali. Redatelj ovog filma je rođeni Mauritanac Abderrahmane Sissako koji je jedno vrijeme živio i radio u Maliju tako da je jako dobro upoznat sa stanjem u državi.


Glavna tema u filmu su problemi i posljedice vjerskog fundamentalizma u Maliju. Tamošnjii džihadisti vođeni Islamom nasilno provode promjene u društvenom i političkom životu s ciljem kako bi ih uskladili s dosljednim tumačenjem njihove vjere. Timbuktu započinje bijegom antilope od ljudi koji ju ganjaju i pucaju na nju, ne sa namjerom da ju ubiju, nego da ju samo izmore. Na kraju filma također je prikazan bijeg, ali ovaj put ulogu antilope je zamijenio čovjek. Zaključak je vrlo jasan, krive stvari iz krivih razloga mogu dovesti do kobnog završetka.

U centru priče je uzgajivač stoke Kidane koji živi nomadskim načinom života sa svojom ženom, kćeri i dječakom pastirom. Oni žive izvan naseljenog mjesta, na pijesku pod šatorom, a većina njihovih susjeda je već otišla zbog nasilja i tiranije koja se provodila nad njima. Kidane je pravi obiteljski čovjek kojem su ljubav i briga za obitelj na prvom mjestu. Osim obitelji, ima još 7 krava i veliki šator koji im služi kao dom. U trenutku kada ribar na jezeru ubije njegovu kravu koja nosi nerođeno tele, Kidane kreće na razgovor koji će se pretvoriti u nešto sasvim opasnije.


Prizori pješčanih dina u južnom dijelu Sahare su fenomenalo prikazani i fotografija je izvrsna. U filmu oduševljavaju predivni prizori beskrajne pustinje u kojoj je pijesak svuda gdje god se okreneš. Ukoliko se pak zaputimo do naseljenog mjesta, otkrit ćemo da tamo ne vlada sklad i ljepota koja je prikazana na periferiji. Tamo je policija na svakom koraku i provodi stroge zakone i nova pravila ponašanja kojih se svi stanovnici moraju pridržavati. Žene moraju nositi rukavice, ne smiju sjediti ispred kuće niti zadržavati se u gradu. Zabranjeno je umjetničko izražavanje tako da će svi koji pjevaju ili slušaju glazbu dobiti 40 udaraca bičem.


Osim strogih pravila i maltretiranja stanovnika koji odbijaju pridržavati ih se, u filmu je prikazano i drugo naličje islamskog fundamentalizma. Prikazana su neslaganja vjerskih naučnika sa načinom i razlozima zbog kojih se provode određene mjere i zabrane. U filmu ćete sigurno primijetiti revolt tamošnjih stanovnika koji na neki način ismijavaju džihadiste koji ih kontroliraju. Sviđa mi se ta doza humora koju je redatelj uspio ubaciti unutar jedne tako ozbiljne i teške teme. Kao veliki zaljubljenik u nogomet moram priznati da mi je bilo vrlo zabavno saznati u filmu zašto je 1998. na Svjetskom prvenstvu Francuska tako lagano pobijedila Brazil. Uz nogomet je napravljena jedna diverzija od trenutačnih događanja i pokazano je da ništa nije nemoguće, čak i ako vam oduzmu osnovno sredstvo za igru.


Jako je važno što je Timbuktu došao upravo iz države gdje je prisutan Islam. Redatelj je pogodio točno "u sridu" i napravio je iznimno poučnu dramu u kojoj je jasno vidljiva poruka namijenjena objema stranama (pripadnicima Islama i svim ostalima). Neznanje može dovesti do ogromne zablude. A kad čovjek "izgubi kompas" i krene u krivom smjeru događaju se stvari koje se ne bi trebale događati.

OCJENA 9/10


Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.