RECENZIJA: "Mustang" (2015.) je šamar konzervativizmu, pirova pobjeda svijesti!


Do dodjele najprestižnije filmske nagrade "Oscar" ostalo je još nešto više od dva mjeseca. Najveći filmofili su već polako počeli podcrtavati imena filmova koje namjeravaju pogledati do same dodjele. Najviše pažnje širokoj publici privlače naslovi nominirani za "Najbolji film", popularna američka produkcija. U krugu igranih filmova imamo još i kategoriju "Najbolji strani film", ne tako popularnu, ali iznimno kvalitetnu. Iz godine u godinu preko te kategorije upoznajemo sjajne naslove koji bi uz bolji marketing pomrsili račune i skupim američkim filmovima. Ove godine se kao glavni kandidati za tu prestižnu nagradu navode "Son of Saul" (Mađarska), "Mustang" (Francuska) i "Im Labyrinth des Schweigens" (Njemačka), o kojemu sam već pisao. Tema ove recenzije je ovogodišnja francuska uzdanica, "Mustang", koju do kraja godine možete gledati i u zagrebačkom kinu Europa.


Radnja je smještena u Katsamonu, malom selo u sjevernoj Turskoj. Pet djevojčica: Lale, Nur, Ece, Selma i Sonay, zadnjeg dana školske godine po povratku kući ostaju na kupanju sa svojim muškim prijateljima. Igraju se kako i priliči djeci te dobi, sa osmijehom na licu, ne razmišljajući o tome da su u vodu utrčali potpuno obučeni. Ništa nije važno i ništa ne postoji sve do trenutka kada se vrate kući. Kod kuće ih je dočekala baka (Nihal G. Koldas), ortodoksna muslimanka, koja je čula za njihovu igru i odlučila kazniti curice zato jer smatra kako su se "nečasno" vladale. Scena njihovog povratka kući nas zapravo i uvodi u problematiku filma, djevojčice bivaju redom mlaćene, a redateljica Erguven kroz naraciju najmlađe djevojčice, Lale (Gunes Sensoy), gradi tenziju na kojoj će se temeljiti cijela priča. Ne bi to bila prava šerijatski ustrojena obitelj da nema strogog i (ne)pravednog oca Erola (Ayberk Pekcan) koji je zadužen za uvođenje reda među ženskim članovima obitelji.


Životna situacija ovih djevojčica je samo osnova za temu koju film gura u prvi plan. Nije ovdje riječ samo o situaciji u kojoj se one nalaze, priča je puno veća. "Mustang" ukazuje na globalni problem koji je prisutan u velikoj većini muslimanskih obitelji. Možda će neki reći kako to nije problem, već način življenja ili tradicija, ali to nije odgovor koji je prihvatljiv u 21. stoljeću. Na globalnoj razini žene još uvijek nemaju sva prava koja bi trebale imati, a kada imaju tu nesreću da se rode u obitelji koja živi šerijat, gotovo je sigurno da ih nikada neće ni steći. Niti jedno dijete koje se rodi nije ni musliman, ni kršćanin, ni budist, ono je samo čovjek, kao i svi mi. Djeca nemaju mogućnost izbora religije, većina djece po rođenju biva upisana u registar neke Crkve i etiketirana kao sljedbenik neke od religija. "Mustang" nam zorno prikazuje sve nedostatke i posljedice te vrste odgoja. Kako itko u 21. stoljeću može smatrati da je takva vrsta odgoja, u kojoj se djeci ukidaju neka od temeljnih ljudskih prava, upravo najbolja za njih samo zato jer tako piše u Kuranu, zbilja ne znam. Srećom, imamo ljude koji se aktivno bore za prava svih djevojčica i dječaka u šerijatskim zemljama, ljude koji ne prezaju dirati u tradiciju da bi osigurali toj djeci normalno odrastanje. "Mustang" je tu da nam još jednom ukaže na sve mane takve vrste odgoja i da pobudi svijest onih koji uživaju sva temeljna ljudska prava, jer upravo oni (mi) su najmanje svjesni stanja i kalvarije koju ta djeca prolaze.


Za samo milijun i tristo tisuća dolara Erguven je, u svom redateljskom debiju, snimila film koji ima sposobnost promijeniti način na koji gledatelj razmišlja, koji se poigrava sa našim emocijama i ostavlja nas da razmišljamo. Nažalost, "Mustang" nije savršen. Koliko god tema bila pogođena i kvalitetno razrađena neke stvari se ne mogu oprostiti. Erguven se toliko koncentrirala na prenošenje poruke i detaljiziran opis života u Turskoj periferiji da je zaboravila kako film mora imati tempo. Tempo nije izbalansiran, neke scene traju predugo, a neke eskaliraju tako brzo da ne stignu prenijeti svu svoju težinu na gledatelja. Gunes Sensoy je narativno sjajna, glumački nešto slabija, ali i dalje ispred svojih "sestara". U sat i pol filma propisno su okarakterizirane tri djevojčice, Lale, Ece i Sonay, dok su se karakterizacije Selme i Nur zagubile u scenariju. Te greške su "Mustang" kvalitativno poravnale za izravnim konkurentom, "Im Labyrinth des Schweigens" i gotovo sigurno ga izbacile iz utrke za kipić. Akademija voli filmove koji nose poruku i igraju se emocijama, ali za više od nominacije je potrebno ipak kvalitativno odstupati od većine. Erguven je odlučila obraditi tešku temu, kao žena koja je odrastala u konzervativizmu uspjela je prenijeti sve poruke koje je željela i to na jedan moćan način. U nekim zemljama će ovaj film sigurno biti i zabranjen, kao što vidite glumačku postavu čine Turci, redateljica je iz Turske, ali film u borbu za nagrade ide pod "tricolorom", pametnome dosta. "Mustang" zadaje zasluženi udarac konzervativizmu i ukazuje na sve mane istog. Poruka je prenesena, dalje je na gledatelju.

Ocjena: 7/10

IMDb
Trailer

Ocjena čitatelja:


Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.

0 komentari:

Objavi komentar