NAJAVA: Nova krim-serija na HRT-u - "Patrola na cesti" (2016.) iskorištava probijeni led. - MovieLand

HRT je krenuo s emitiranjem nove kriminalističke serije „Patrola na cesti“. Serija je zasnovana na romanu Jurice Pavičića koji je, osim kao priznati autor, ljubiteljima filma poznat i kao jedan od rijetkih argumentiranih kritičara. Ovaj izlet poznavatelja medija u scenarističke vode predstavlja zanimljiv projekt za nacionalnu televiziju. Led je s ovakvim produkcijama probila „Počivali u miru“ o kojoj sam pisao tijekom protekle godine, a čini se da bi i „Patrola na cesti“ mogla biti na tragu sadržaja za zahtjevniju publiku koja je umorna od nasilno komičnih sapunica, reality showova i sličnog kvantitetom bogatog, kvalitetom siromašnog domaćeg sadržaja.

Prva epizoda nam nije otkrila previše. Dosta likova tek dolazi u početne pozicije i na temelju dosad pogledanog te pozicije možemo smatrati predvidljivima. Serija kreće dolaskom Josipa (Krešimir Mikić) u rodno mjesto na pokop netom umrle majke. Selo, koje može biti bilo koje od vlaških sela, ne izgleda odveć perspektivno i čini se da ljudi koji tamo žive uglavnom životare u mikro-zajednici gdje svatko svakog i sve zna, dok se javne tajne namjerno prešućuje. Josip je, saznajemo ubrzo, policajac. Kod kuće ga dočekuju otac Jakov (Mate Gulin), brat Frane (Slavko Sobin) i sestra Kate (Mirjana Ševo). Pogreb i pripadajuće karmine predstavljaju sjajno sredstvo za upoznavanje većeg broja likova koji će, čini se, kako radnja odmiče postajati sve važniji. Tropa obiteljskog okupljanja tog tipa kao početka radnje nije nešto naročito novo, ali ovdje izvrsno funkcionira.

Poznate konvencije se nastavljaju kroz prvu epizodu pa se tako priča razvija naglašavajući karakterne razlike između dva brata. Josip ne pije, Frane je alkoholičar; Josip je policajac, Frane šverca alkohol i cigarete; Josip je odgovaran, Frane od odgovornosti bježi... Dva brata u crno-bijeloj opoziciji su također nešto već viđeno, ali mislim da Zvonimiru Juriću i Jurici Pavičiću treba dati šansu da razviju priču dalje. Prilično spor tempo prve epizode može donekle i zavarati jer se, čini mi se, unutar nje mogu vidjeti naznake skorog ubrzavanja.

Prihvatimo li tezu da su u sklopu prve epizode za upoznavanje s radnjom i likovima iskorišteni klišeji, opravdano se može postaviti pitanje što me to navodi da pomislim kako će u narednim epizodama biti drugačije. Prije svega, to je lik mladog policajca Darija (Stipe Radoja) koji otvara prostor da bude ona neokaljana „prazna ploča“ u koju se može upisati element pokretača radnje. S obzirom na mjesto radnje redatelj Zvonimir Jurić već je u prvoj epizodi vizualnom naracijom dao do znanja kako se ovdje šverc donekle tolerira i da se odnos švercera i policije može svesti na zajednički nazivnik „ruka ruku mi je“. Drugi razlog za uvjerenje kako „Patrola na cesti“ krije u sebi više nego se čini na prvi pogled su dvije zanimljive glumice u ženskim ulogama. Nataša Janjić igra Franinu ženu koja, osim što trpi nesređena muža, pokušava zadržati na putu optimizma i njihovu kćer Josipu (Anđela Šmit). Upravo će djevojčica pronaći mrtvu baku i na taj način pokrenuti radnju, a čini se da će i u daljnjim epizodama biti važan lik. Ona u Josipu vidi imenjaka i uzor, a u jednom razgovoru u pilot epizodi naslućuje se da ni njena majka prema bratu nije ravnodušna. Tim više kad se uzme u obzir da je druga ženska uloga koja mi se čini važna Darija Lorenci Flatz koja glumi konobaricu Anitu za koju možemo pretpostaviti da je prema klišeju podjele likova u ljubavnom odnosu s nesređenim i naglim Franom.

Potencijal sukoba dvije dobre ženske glumice, Slavko Sobin koji nakon „Crno-bijelog svijeta“ i „Zvizdana“ prerasta u glumca što glumi tipske uloge sirovog momka iz Dalmacije i Krešimir Mikić zalog su optimizmu. Hoće li on biti opravdan nisam siguran, za to trebamo pričekati još nekoliko epizoda. No, ono što svakako vrijedi isktaknuti već nakon prve epizode su režija, fotografija (radio ju je Marko Brdar koji je odličan posao napravio i u „Zvizdanu“) i produkcija. Vidi se da je u seriju dosta uloženo, a bit će zanimljivo vidjeti i kako će se u seriji prikazati svjetonazorski sukobi selo-grad s obzirom da je Josip dobar dio života proveo u Zagrebu, dok se Frane nikad nije selio.

Nakon prve epizode teško je donijeti neki konkretan zaključak, no s obzirom da se radi o mini-seriji od samo pet epizoda tempo će se nužno ubrzati. Svakako nije za pohvalu toliko klišeja u prvoj epizodi, no sad kad su likovi postavljeni na početne pozicije i kad mora početi interakcija (i akcija) bit će zanimljivo vidjeti kako će to izvesti Zvonimir Jurić. Domaćim serijama obično treba vremena da se razigraju pa je red tu priliku (i popust) priuštiti i „Patroli na cesti“. Kritike u ostalim medijima napominju kako seriji treba dati šansu. Kako kod nas s tim stvarima uvijek valja biti oprezan, komentari na internetu odišu skepsom. Nekako, bar što se mene tiče, imam povjerenja u Pavičića. Sumnjam da bi on ostavio likove u toliko predvidljivom okviru kakav je zacrtala prva epizoda.

Za pohvalu je što nakon izvrsne „Počivali u miru“ na ekranima domaće nacionalne televizije možemo pogledati još jedan ovakav sadržaj. Drago mi je da mi se želja obistinjuje jer sam u tekstu o toj seriji rekao kako mi je želja da „Počivali u miru“ probije led. Druga inteligentnija i zahtjevnija serija ima samo pet nastavaka. To je u jednu ruku dobro, ne stigne se razvući. U drugu, ako se zaista serija razigra i ako opravda ove optimistične naznake iz prve epizode onda će prebrzo završiti.