RECENZIJA: "Američki Zločin / American Crime" (2015.) - ambicija guši potencijal prve sezone. - MovieLand

Antologije su sjajne za televiziju. Jedna od najpoznatijih u posljednje vrijeme je svakako „Pravi detektiv”, a vrijedi istaknuti i „Američku horor priču.” Imali smo doduše prilike vidjeti sjajne antologije i ranije, tu prvenstveno mislim na serije „Majstori SF-a” I „Majstori horora”, pa i na „Noćne more i sanjarije po pričama Stephena Kinga“; ali one nsu priču rastezale na cijelu sezonu već se antologija zasnivala na principu svaka epizoda za sebe. Moderniji koncept antologije je zahvalan zato što dopušta mijenjanje likova i priča iz sezone u sezonu otvarajući tako prostor novim glumcima, scenaristima, režiserima. Nominirana za Emmyja za najbolje napisanu TV priču prošle godine, „Američki zločin“, krimi serija što u je u 11 nastavaka prve sezone ispričala višeslojnu priču koja je dotakla važne teme suvremenog SAD-a. Mržnja, rasizam, vjerska tolerancija, obrnuti rasizam i neofašizam samo su neke od tema dotaknute u „Američkom zločinu“. Nažalost, kad se sagleda cijela sezona čini mi se da se od mnoštva tema i ambicije pomalo izgubio smjer. No, „Američki zločin“ svakako je serija koju vrijedi gledati.

Ovaj tekst ticat će se samo prve sezone. Nemoguće je, naime, kod antologijskih serija napisati kvalitetnu kritiku bez da se pogleda cijela sezona. Zato sam dojma da bi ovoj seriji više odgovaralo emitiranje kakvo primjerice prakticira Netflix koji odjednom izbaci čitavu sezonu. U prvoj epizodi ubijen je mladić, priča kreće njegovom identifikacijom. Matt Skokie je u javnosti predstavljen kao uzoran građanin, bivši ratni heroj, a policijska je istraga počela pokazivati da to baš i nije tako. Njegovi su roditelji i znanci osupnuti, u bolnici mu u komi leži žena, a nitko točno ne zna što se dogodilo. Kad se ispostavi da je mogući počinitelj Afroamerikanac, stvari se okreću naglavačke. Kreće val mržnje koji će obuhvatiti ne samo njega, već i njegovu djevojku Aubry čija će ovisnost samo pogoršati stvari. „Američki zločin“ ovdje gradi priču veću od samog slučaja ubojstva. Je li taj zločin tako pretencioznog prefiksa „američki“ ustvari zločin cijelog društva prema pojedincu ili ćemo gledati samo još jedno razrješenje uobičajene krimi-drame?

Serija ovdje u dosta stvari podsjeća na Netflixove „Krvne veze“ u kojima se isto tako tajne jedne obitelji razotkrivaju u pozadini zločina. Ovdje, sa dvije uključene obitelji, tajne izviru iza svakog ugla. Koji je razlog Mattova ubojstva? Kakve tajne može ispričati njegova žena? Pretpostavke se više puta okreću naglavačke, a sumnjivci su gotovo svi. Empatija prema onima koji sjede u zatvoru tim je veća, ali interes zajednice za rješavanjem slučaja nadvladat će potrebu za pravdom. Ili?

To su osnovna pitanja ove serije. Oscilacije u kvaliteti su toliko velike da ponekad izgleda kao da je seriju napisao David Simon, a ponekad kao da gledamo jedan od uobičajenih CSI nalik procedurala kojih na televizijama ima i previše. Upravo te krajnosti među kojima se odvija priča na trenutke iritiraju. Oscilacije u kvaliteti su se možda mogle izbjeći da je serija imala manje epizoda. Neki likovi u ovom rasporedu djeluju nedorađeno, prebrzo potrošeni, a sama uloga u priči ostavljena je neuvjerljivom. Je li to namjerno tako jer ni život ne poveže sve konce odjednom ili se radi samo o scenarističkom propustu – nisam siguran.

Serija je u svakom slučaju ambicioznija od konačne izvedbe. Nagrade koje je pokupila govore o sjajnom kritičkom prijemu, ali mišljenja sam kako su baš spomenute „Krvne veze“ sličnu temu odradile daleko bolje. Ovdje osim dojma rastegnutosti čitavu priču potkopava nedostatak kritičnosti u trenucima koji ju naprosto zazivaju. U trenutku protestnih marševa američke islamske zajednice i bijelih mrzitelja svega različitog krajnji sukob ideologija je samo naznačen, ali ne i realiziran. Iako je sjajno prikazana pozicija žrtvine majke između onoga u što želi vjerovati i onoga što se zaista zbilo, kao i ideje ekstremista da tu njenu neodlučnost iskoriste, samoj priči fali više dramske napetosti. Na koncu, tako ispada, najmanje je bitno tko je i zašto zaista ubio Matta Skokieja.

Složit ćete se da to potkopava temelje same kriminalističke priče, pa na neki način potkopava i razloge zašto se takve priče uopće gledaju/čitaju. Društvena kritika ovdje je prevagnula nad kriminalističkom radnjom, ali problem je što ni kritika nije dovoljno snažna da nas zapanji (kao u „Pokaži mi junaka“ npr.), a ni kriminalistička dovoljno intrigantna da opravda uloženo vrijeme. Šteta, prvenstveno zato jer priča ima potencijala i mislim da bi u manje epizoda i ambicioznosti sjajno funkcionirala. Ovako, htjela je reći puno toga da bi na kraju rekla – vrlo malo.

Što se glumačkog dijela tiče, vrijedi posebno istaknuti dvije odlične ženske uloge. U ulozi žrtvine majke Felicity Huffman briljira. Njen se lik može opisati kao umijeće samozavaravanja. Nijedna majka ne želi priznati da njeno dijete nije savršeno, ali još si je teže priznati da dio krivnje za to leži i unutar obiteljskog doma. U tom smislu Huffman sjajno pogađa nijanse. Ništa manje zanimljiva nije ni uloga Caitlin Gerard koja igra zanimljivu ulogu ovisnice zaljubljene u Afroamerikanca Cartera Nixa (Elvis Nolasco). Veza crnca i ovisnice ispričana je kao moderna verzija Romea i Julije i gledajući ih stječe se dojam da cijela priča kreće prema šekspirijanskom klimaksu koji neizbježno mora uslijediti na kraju.

„Američki zločin“ spoj je obiteljske i legalističke drame. Pravne elemente priče autori su ispričali metodično i tečno, a posebno je zanimljivo taj aspekt promatrati u kontekstu američkog društvenog trenutka u kojem zločini iz mržnje postaju predmet ozbiljne javne rasprave. Problem rasizma promatra se unutar tog diskursa i iz obrnute perspektive (tzv. white hate), a ne treba isključiti i rastuću antimuslimansku klimu koja nakon 11. rujna sve više opterećuje javni prostor zapadnog kruga.

John Ridley, tvorac serije, stvorio je priču koju pomalo guši vlastita ambicioznost. Zločin iz naslova pretvoren je u obiteljsku tragediju na više razina, a granica pozitivaca i negativaca u ovoj je seriji iznimno mutna. Iako smatram kako je u prošloj godini bilo kvalitetnije napisanih serija, „Američki zločin“ počiva na nekim zanimljivim pretpostavkama. Ako niste gledali prvu sezonu svakako bih Vam preporučio da pogledate prvih nekoliko epizoda. Pod uvjetom da preživite početnu sporost i pomalo stidljivo razvijanje radnje, slojevito otkrivanje priče bi moglo prevladati u konačnom dojmu. Baš zbog toga, zanima me u kojem će smjeru seriju odvesti druga sezona koja je počela s emitiranjem prije nekoliko tjedana. Sreća s antologijom je u tome što, ako je početna premisa valjana, varijacije na priču mogu ispraviti nedostatke prethodnih sezona.

Ovdje govorimo o seriji velikog potencijala. Iako taj potencijal nije do kraja iskorišten u prvoj sezoni su pred nas bačene neke zanimljive ideje. Isplati se dati šansu i seriji i autorima u budućnosti. Prostor za vrhunsku seriju postoji, iako „Američki zločin“ još uvijek nije na toj razini.