RECENZIJA: Mlak i nezanimljiv horor o sablasnoj "Šumi užasa / THE FOREST" (2016.)

Koliko često ste se u djetinjstvu igrali u šumi? Većina nas je u šumi pravila kolibe na drvetu, rezbarila grane i igrala skrivača, a bar jednom se dogodilo da nas je zatekao mrak dok smo još bili u šumi. Šuma može biti prilično 'nezgodno' mjesto, pogotovo ako se u njoj nalazite sami i ako kraj Vas nema nikog te strah ne možete okrenuti na šalu. Film "The Forest" nije smješten u šumu uz koju vežemo sretne trenutke iz djetinjstva, već nas vodi u daleki Japan, točnije u šumu Aokigaharu.

Aokigahara je fantastičan izbor lokacije za mjesto radnje jednog horora. Naime, radi se o šumi koja se još naziva "Šumom samoubojstava" ili "Morem drveća". Povijest Aokigahare i priče koje ju prate čine ovo mjesto jednim od najjezivijih na Zemlji. Legenda o Aokigahari govori da su davno u prošlosti japanski starosjedioci uslijed nestašice hrane ili rata u šumu odvodili slijepce, starce, i bolesne ljude te ih ostavljali tamo da umru. Također, šuma je vrlo zanimljiva jer se nalazi u podnožju planine Fuji, svete planine japanske religije, što šumu povezuje s brojnim demonima iz japanske mitologije. Nemili događaji se i danas vežu uz Aokigaharu koja je postala 'omiljeno' mjesto za ljude koji žele izvršiti samoubojstvo. Iako se radi o popularnoj turističkoj lokaciji, svake godine veliki broj ljudi si oduzme život upravo u šumi koju nam predstavlja redatelj Jason Zada u svom filmskom prvijencu "The Forest".


Natalie Dormer ("Igra prijestolja") igra dvostruku ulogu sestri blizanki Sare i Jess. Sara dobiva poziv od istražitelja u Japanu koji joj priopćava da je njezina sestra Jess nestala. Jess je učiteljica u jednoj japanskoj školi, a s obzirom da je posljednji put viđena u blizini šume Aokigahare, tamošnja policija smatra da je izvršila samoubojstvo. Sara i Jess su povezane od malih nogu, veže ih obiteljska tragedija, a oduvijek je Sara ta koja je spašavala nestašnu i problematičnu sestru Jess. Sara ne vjeruje da je Jess sposobna oduzeti si život, pakira kofere i odlazi u daleki Japan u nadi da će pronaći sestru. Po dolasku u Japan, Sara posjećuje školu u kojoj je Jess radila te nakon toga odlazi u šumu gdje upoznaje dvojicu muškaraca, Roba i Michija. Rob je australski novinar koji će sve napraviti za članak, a Michi je lokalni čuvar koji skuplja mrtva tijela ljudi iz šume. Njih troje ulaze u šumu tragajući za Jess, a šuma i 'njezini čuvari' ih spremno dočekuju.


So far, so good. Jelda? Moram priznati da početak priče zvuči vrlo zanimljivo, ali problem je što je taj 'početak' rastegnut na prvih sat vremena filma koji traje nešto manje od sata i pol. Druga stvar koja upada u oči su jeftine, bezvezne i izlizane 'jump scare' scene koje su nasumično ubačene i to u periodu dok je ulazak u šumu još daleko. Šuma je pak mjesto koje je trebalo biti puno bolje iskorišteno. Mišljenja sam da je šuma morala biti 'glavni lik' ove priče, ali šuma je ovdje ispala samo mjesto radnje. S obzirom na povezanost Aokigahare s demonima iz japanske mitologije, bilo je jako puno prostora da se napravi odličan fantasy horor koji bi tjerao strah u kosti gledatelja.


Zanimljiva je informacija da je ekipa koja je radila na snimanju filma otputovala u Japan kako bi snimila par scena, a nisu se odlučili uputiti u šumu Aokigaharu. Navedenu činjenicu uzimam kao veliki minus koji filmu daje dojam nedosljednosti. Umjesto japanske šume, redatelj se odlučio za šumu u sklopu Nacionalnog parka Tara u Srbiji. Barem je lijepo vidjeti da Balkan postaje sve popularnije mjesto za snimanje serija i filmova.


Glavna junakinja u filmu je više puta upozorena da ne silazi s puta jer će ju duhovi šume uništiti, ali čini mi se ipak da su redatelj i scenaristi ti koji su skrenuli s puta i zalutali u provaliju. Napravili su horor bez atmosfere koji uopće nije strašan, ponavljali su 'jump scare' scene, vikanje i trčanje kroz šumu, a zapravo im je cilj bio nešto potpuno drugačije. Ne mogu se oteti dojmu da je "Šuma užasa" zamišljena kao psihološki horor poput "Babadooka", ali realizacija je u potpunosti podbacila. Prvih sat vremena film je potpuno mlak i bezukusan, kao da Vam netko umjesto juhe posluži vodu u tanjuru, a kraj filma je zbog 'twista' ispao pravi čušpajz. Uštedite si sat i pol vremena te preskočite "Šumu". Radije otiđite u najbližu šumu i nadišite se svježeg zraka u prirodi.


OCJENA: 4/10




Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.

0 komentari:

Objavi komentar