DRUGA STRANA FILMA: Zvijezda Adama Westa.

Generacije koje su odrastale uz čovjeka-šišmiša i seriju snimanu šezdesetih vrlo dobro znaju tko je Adam West. Osim što je postao dijelom popularne kulture, Adam West ostao je u sjećanju kao prvi pravi, ozbiljni Bat-Man. Iako nije ni prvi, a ni ozbiljan prati ga takav glas još od one legendarne špice u kojoj su on i Robin razbijali protivnike uz zvučne efekte u stripovskim oblačićima. Iako su nakon njega ljudi-šišmiši bili redom Keaton, Kilmer, Clooney, Bale i uskoro Affleck; Adam West ostao je ikona lika i jednog razdoblja. Slično kao s Williamom Hartnellom koji je prvi utjelovio legendarnog Doktora, Adam West ostao je dijelom kolektivne memorije, a neke od njegovih uzrečica ostale su sinonimom za kvalitetan i nenadmašan trash.

Zbog svega toga zanimljivo se u rubirici Druga strana filma osvrnuti na dokumetarni film „Starring Adam West“ iz 2013. Iako bi ga poneki nevješti prevoditelj koji nije dobio priliku pogledati film preveo kao „Glavna uloga: Adam West“ to i nije sasvim točno. U filmu se radi o nastojanju fanova da West dobije svoju zvijezdu na holivudskoj Stazi slavnih. Naslov je, dakle, dvoznačan. „Zvijezda Adama Westa“ u tom je smislu puno bolji prijevod, svakako bolje pogađa srž filma. Osnovno pitanje kojim se bavi film, a koje je zanimljivo postaviti i poklonicima čovjeka-šišmiša je: zaslužuje li Adam West tu razvikanu zvijezdu?

Čovjek je u nekoliko navrata isticao kako se za razliku od drugih glumaca njegove generacije poput Clinta Eastwooda i Stevea McQueena on „izgubio u kostimu“ i kako je, dok su oni glumili u legendarnim filmovima koji su ih uzdigli u holivudski panteon on potucao po seoskim sajmovima u kostimu, dok su nadobudna djeca čekala da ga netko – doslovce – ispali iz topa (!). S obzirom da je njegova najpoznatija uloga često isticana kao glavni kamen spoticanja na putu k ozbiljnijoj glumačkoj karijeri, Adam West sam ističe kako njemu do holivudske zvijezde i nije naročito stalo. Odmah potom ističe kako razumije da je to važno njegovim poklonicima, i ako će njih to usrećiti onda imaju njegovu podršku.

Upravo u te dvije rečenice krije se rješenje zagonetke Westove privlačnosti gotovo pola stoljeća nakon što je završila serija koja ga je proslavila. Kao i mnoge druge stvari koje možda kvalitativno nisu na razini koju bi kritičari iz kule bjelokosne odobravali, tako i Westov Batman nadilazi kategoriju racionalnog. Emotivna vezanost za tog razigranog, moralno ispravnog i poučnog Batmana koji je s jedne strane proizvod cenzure u stripovskom svijetu, a s druge neznanjem kako tog lika prikazati na ekranu, ostala je netaknuta do danas. U vrijeme kad Hollywood i DC općenito rade svoje junake mračnijima i depresivnijima nego što bi trebali biti (pa pritom odu u krajnost) Westov Batman služi kao razigrana protuteža produbljivanju stripovskog materijala koji nije napravljen na način na koji su to radili genijalci stripa poput Millera ili Snydera. Vrlo često moderne adaptacije (s iznimkom Nolana) djeluju više kao filozofsko gledanje superheroja, nego kao adaptacija samog stripa. To se najbolje vidi u nedavnom „Čovjeku od čelika“ gdje je Superman kao lik postao nelogična parodija samoga sebe, a ne uvjerljiv lik kakvog je primjerice osmislio Richard Donner.

Batman kakvog je glumio Adam West ne može ući u istu rečenicu s Burtonovim ili Nolanovim Batmanom. On je više nalik onom Batmanu kakvog smo imali prilike vidjeti kod Schumachera, imao je sasvim drugu ciljanu publiku i bio je spoj stripovskog kiča i serije za djecu. Korištenje razno-raznih naprava za izlazak iz nemogućih situacija (kao što je legendarni odbijač morskih pasa) dodatno je doprinijelo komičnom elementu koji je stavljen u srž ovog, Westova Batmana. Iako se sam glumac dugo vremena opirao identifikaciji s likom, pa i borio protiv nje, pod stare dane čini se pomiren s činjenicom da je baš Batman ono najbolje što je napravio u životu. Dapače, kao redovni gost raznih konvencija West parodira svoj lik i djelo i čini se da to radi uspješno.

Razdoblje u kojem je Adam West iz godine u godinu predlagan za holivudsku zvijezdu na Stazi slavnih pokriveno je u spomenutom dokumentarnom filmu. Proces u kojem fanovi i etabilirani holivudski glumci nastoje objasniti u čemu je sve Westov utjecaj na popularnu kulturu sve je zahuktaniji, a bez obzira na poneke trenutke obeshrabrenosti, i gledateljima i ljudima unutar filma ne ponestaje inspiracije i vjere u ono što se, razumski, činilo nemoguće. Upravo ta inspiracija i vjera u srži je superheroja u stripu. Njihova namjera je bila da inspiraju, da u svijet koji se često činio besperspektivan i siv, donesu nešto novo i svježe. U neku ruku, da potaknu ljude da se usude željeti nemoguće.

Tu Westova priča zatvara puni krug. Itekako svjestan toga da njegov Batman ne može biti dalje od nekih modernih interpretacija lika, ali da posjeduje neodoljiv šarm, West kao završni čin svoje karijere prihvaća lika koji ga je proslavio i sve ono što s njime dolazi u paketu. Čovjek čiji je Batman inspirirao mnoge, poanta je filma, uspio je pronaći junaka u sebi. Možda to nije junak kakvog je zamišljao, ali je unikatno – njegov. Zvijezda na holivudskoj Stazi slavnih samo je logična posljedica tog procesa.