RECENZIJA: "Jackie" (2016.) - Snažan filmski portret jedne od najomiljenijih američkih prvih dama.


"Jackie" je biografska drama o Jacqueline Lee Bouvier Kennedy, supruzi popularnog Johna F. Kennedyja i jednoj od najomiljenijih američkih prvih dama. U ovom snažnom filmskom portretu, čileanski talentirani redatelj Pablo Larraín nudi nam priču o događajima neposredno nakon atentata na JFK-a. Kroz Jackiene oči prikazani su tuga, bol, stvaranje povijesti i nasljeđa Kennedyjeve obitelji kao jedne od najvećih koja je živjela u Bijeloj kući. Zahvaljujući kompleksnom scenariju, vrlo dobroj režiji i fantastičnoj glumi Natalie Portman, "Jackie" je film koji je svakako vrijedan pažnje. Iako se ne radi o spektakularnom uratku, njegove kvalitete su neupitne i siguran sam da će ljubitelji biografskih drama biti vrlo zadovoljni viđenim.


Tjedan dana nakon atentata, Jackie u svom domu daje intervju novinaru i otkriva mu iz prve ruke svoje viđenje događaja. Već na početku intervjua vidiljivo je da glavnu riječ ne vodi novinar, već Jackie. Za razliku od prilagođenih izdanja za medije i javnost, Jackie u vlastitom domu ne nosi masku. Razgovor u četiri oka teče uz čašicu alkohola i cigaretu, a Jackie ne bira što će otkriti novinaru jer će ionako na kraju ona odlučiti što će izaći u intervjuu. Redatelj nas uz pomoć 'flashbackova' vodi na mjesto zločina, ali također prikazuje i brojne situacije iz Jackienog života prije i nakon tog tragičnog događaja.


Scenarij filma je vrlo kompleksan, a za njegovu kvalitetu zaslužan je Noah Oppenheim ("The Maze Runner", "Allegiant"). Iako njegova prijašnja dva uratka nisu bila baš za pohvalu, ovdje je napravio odličan posao i "Jackie" zasad sigurno predstavlja vrhunac njegove karijere. "Jackie" ima nelinearnu radnju koja se odvija u nekoliko različitih vremenskih perioda. Osim već spomenutog intervjua i atentata, u filmu je vrlo zgodno prikazan dokumentarni film u kojem je Jackie Kennedy predstavila interijer Bijele kuće nakon što ga je sama preuredila. Vremenski skokovi u radnji filma odrađeni su vrlo dobro i gotovo da se niti ne osjete, a priča djeluje vrlo kompaktno i nimalo zbunjujuće. Pohvale je također zaslužio i Larraín čije režiranje je na vrlo visokom nivou. Larraín se proslavio filmom "No" iza kojeg su uslijedili "El Club" i "Neruda". "Jackie" je njegov prvi film na engleskom jeziku, a s obzirom na kvalitetu spomenutih filmova, sigurno ne i posljednji. Pablo Larraín se polako pretvara u redatelja čije buduće filmove već sad čekamo nestrpljenjem.


Baš kao što i sam naslov filma govori, ovo je priča o Jackie. Ženi koja je postala slavna, a da nikad nije željela slavu. Ženi koja je imala sve, a koja je ostala bez svega preko noći. "Prva dama uvijek mora biti spremna spakirati kofere" - jedna je od njenih rečenica u filmu. Jackie je prikazana poput običnog čovjeka s kojim se svatko može poistovjetiti i to je pun pogodak. I ona tuguje, i nju boli, i ona se boji života u oskudici i neimaštini. Za vrijeme filma nekoliko puta je istaknuto da stanovnici Bijele kuće nisu bili legendarni ljudi niti duhovi, već obični ljudi, kao i svi mi. Kroz Jackienu transformaciju iz prve dame u 'običnu' Jackie izvrsno je prikazana prolaznost koja toliko muči sve poznate ličnosti. U intervjuu Jackie otkriva koliko su za nju bitni povijest, ostavština njene obitelji i trag koji ostavljaju iza sebe, ali isto tako i opterećenost svojim prethodnicima i njihovim uspjesima.


Natalie Portman je sjajna u ulozi Jackie. Iako se izgledom nije skroz približila liku kojeg glumi, njen ton glasa, govor i mimika lica su fantastični. Ova uloga je jedna od najboljih u njenoj karijeri, odmah uz bok onoj iz "Crnog labuda". Prije nego što je film i izašao, mogli su se pročitati brojni komentirati kako je ovo još jedna 'Oscar bait' uloga. Možda i je kao takva zamišljena, ali nakon odgledanog filma sa sigurnošću mogu reći da je Portman zaslužila najmanje nominaciju. Jedno je sigurno, ove godine na Oscarima jedna od najneizvjesnijih bitki vodit će se za žensku glavnu ulogu. Natalie Portman, Emma Stone, Isabelle Huppert, Amy Adams... Nevjerojatna konkurencija.


Na početku projekcije u prvi plan dolazi dominantan soundtrack koji djeluje pomalo neobično za jednu ovakvu biografsku dramu. Treba proći određeni vremenski period da se gledatelj navikne na njega, ali izbor glazbe postaje sve jasniji kako radnja odmiče. "Jackie" nije sentimentalan niti melodramatičan film, a soundtrack te nekoliko šokantnih scena i provokativnih dijaloga to definitivno potvrđuju.

Pjesma koja ima izuzetno značenje za film je "Camelot", u izvedbi Richarda Burtona, koja je navodno bila jedna od najdražih pjesmi JFK-a. Kako su Jack i Jackie stvorili svoj Camelot, mjesto iz snova, i kako je Jackie predstavila svoju obitelj uvjerite se sami.

IMDb - Link
Trailer - Link

OCJENA: 8/10




Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.

0 komentari:

Objavi komentar