Postoje serije koje nam se urežu u srce i koje nas osvajaju iz epizode u epizodu. Svi mi "serijski manijaci" smo naišli na poneku koja nas je osvojila prvom epizodom i nikada nas nije pustila, čak ni po završetku. Godinama kasnije reprizamo ju kada se želimo oraspoložiti ili odradimo pokoji maraton u naletu nostalgije. Tako sam ja razvio ljubav prema krimi serijama i imam podulju listu takvih serija koje mogu reprizirati u svakom trenutku i bez obzira što već znam svaku sekundu svake epizode, uvijek me udobrovolje. Jedna od tih je i NCIS koji na sreću još nije i završio. A već je u 12. sezoni!
NCIS sam počeo pratiti čim je došao na naše ekrane, bio je to rujan 06' čini mi se, ali nemojte me držati za riječ. U to vrijeme sam ja kao mladac tek otkrivao sve čari krimića i cjelokupnog svijeta filmova i serija. Jedan od glavnih razloga zbog kojeg mi se ova serija toliko urezala u srce jest to što sam ju pratio sa pokojnom majkom, sa kojom sam doduše pratio više serija na TV-u, ali ova je bila baš "naša". Znalo se da je 21 sat četvrtkom rezerviran za NCIS. Dok su tata i brat bili na utakmici, mi smo gledali NCIS. I sada kada nje nema, Marko redovito prati NCIS i evo sada je već skoro devet godina kako gledam ovu seriju. Ta serija je eto nastavak neke tradicije koja zapravo nikad nije postojala, jer smo skupa odgledali tek jednu sezonu. Ali, zato NCIS nije završio i već sada možemo reći da je kultna serija, za svoj žanr. I meni lijepa uspomena iz ne tako davnog djetinjstva.
Ova velika 12. sezona nam je donijela puno napetosti i drame. Pojavio se i novi negativac. Na površinu je isplivao Sergej Mishnev, ruski terorist koji je odlučio stati na put Gibbsu i njegovom timu. Dosta smo dugo čekali nekog ozbiljnijeg negativca i dobili smo ga na samom startu ove sezone. Scenaristi su pogodili sa tajmingom, ali i sa karakterom negativca koji je strašno podsjećao na Aria, Zivinog brata kojeg se vjerujem svi sjećate kao čovjeka koji je ubio Kate. Ta sličnost nije prošla neopaženo, već je pokupila strašno puno komentara na društvenim mrežama i privukla neviđeno puno pažnje. Sjajan marketinški potez gospode za perom.
Zavirili smo u Duckyevu povijest, vidjeli njega u mlađim danima i vidjeli da nije bezopasan ni sa osamdeset i nešto na leđima. Eksponiranje Davida McCalluma se pokazalo kao dobitna kombinacija još prošlih sezona i ove sezone je ponovljeno u trećoj epizodi sezone te se također pokazalo kao pun pogodak kod fanova. U retrospektivnom smo svjetlu vidjeli i DiNozza kao mladca na Baltimorskoj policijskoj akademiji. Isti taj DiNozzo je opet aktivan na ljubavnoj sceni sa svojom starom partnericom Zoe Keats. Još jedan maestralan potez kojim su scenaristi pridobili publiku. Tako da je NCIS imao pripremljen teren kod fanova i prije kraja sezone su mogli biti sigurni kako je još (barem) jedna sezona neminovna.
Onda su si scenaristi dali malo oduška i priču sa Mishnevom završili već na polovici sezone što je bilo neoubičajeno za NCIS jer dosad nikada takva važna priča nije završavala u sredini. Ili na kraju sezone ili na početku kao posljedica žestokog cliffhangera. Mishnev je navukao Gibbsov bijes na sebe kada je rekonstruirao ubojstva Kate i Jenny i bilo je jasno da će Gibbs dati sve samo da Mishnev plati za to što radi. Kada je Mishnev likvidirao i Gibbsovu bivšu ženu, u lovu mu se pridružio i njen sadašnji muž Tobias Fornell kojega pratimo već nekoliko sezona kao povremenog gosta u NCIS-u. Zajedno su završili priču i poduprijeli karakterizaciju vlastitih likova samim činom likvidacije Mishneva. Jako dobro zamišljeno.
Novitet u ovoj sezoni je svakako sjajan način na koji se Ellie Bishop uklopila u tim. Rekao bih da je puno brže njen lik "kupio" fanove nego bilo koji drugi ženski lik u seriji do sada. Također je njen muž postao prijatelj sa Gibbsom i tim prijateljstvom dobili novu / staru dimenziju u karakterizaciji Leroya Jethra Gibbsa. Ono što je imao sa Kate dok je bila u timu je nedostajalo već dugo, ta vrst odnosa u njegovom životu i to je postigao sa Jamesom.
Ostali smo i bez jednog od članova NCIS tima. Nažalost posljednji slučaj 12. sezone je glave koštao Neda Dornegetta. Puno puta u svojim komentarima pišem kako na TV-u nema obitelji poput NCIS-a. I to je istina. Tuga koja je bila prisutna na očima svih članova tima je bila toliko uvjerljiva da vas na trenutke može i prevariti, da se zapitate radi li se o javi. Sve je to naravno plod dugogodišnje suradnje, ali i neporecive glumačke kvalitete. I za kraj, svi ste vidjeli Kate, Jenny i ostale u Gibbsovim halucinacijama po spuštanju Dornegettova lijesa na tlo SAD-a... Sada bih trebao napisati neki domišljati komadić teksta za kraj, ali neću, ostavljam vas sa tom slikom u glavi. To je svakako dovoljna poruka.
Ocjena: 9/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.