RECENZIJA: "Expanse / Prostranstvo" (2015.) - Pravi SF za ljubitelje žanra - MovieLand

Već sam ranije pisao kako bi 2015. za televiziju mogla biti značajna po povratku svemirske znanstvene fantastike. Nakon odličnih serija na prijelazu stoljeća („Battlestar Galactica“, „Babylon 5“, „Stagate SG-1“, „Firefly“, „Farscape“) uslijedilo je doba u kojem se takva fantastika kao žanr tražila, a nigdje to nije bilo toliko očito kao u nedostatku kultne svemirske SF serije malih ekrana – „Zvjezdanih staza.“ Ispada da buđenje svemirskog SF-a na malim ekranima koincidira s pojavom nove inačice „Zvjezdanih staza“. Ovaj put su trekkeri malo zakasnili pa je nova inačica serije tek najavljena, ali zato je televizija konačno krenula dalje pa je SyFy ponudio „Tamnu tvar“ (recenziju možete pročitati ovdje) i „Prostranstvo“. Baš potonja serija, originalnog naziva „Expanse“, tema je ovog teksta.

S obzirom na količinu kvalitetnog SF materijala zapravo je bilo čudno što nema kvalitetnog svemirskog SF-a na TV-u. SyFy je radio neke serije koje ni same nisu znale što bi sa sobom i nekako je potvrđivao rečenicu Briana Aldissa kako su ljudi svrnuli pogled sa zvijezda u distopijsku verziju vlastite budućnosti. Naravno, svemirske serije ne nude nužno optimizam, ali sama ideja putovanja među zvijezdama kao i možebitne kolonizacije planeta oduvijek je bila privlačna i odražavala je određenu količinu vjere u ljudske sposobnosti. Nije bez vraga Kennedy u jeku Hladnog rata Amerikancima obećao mjesec. Iz istog su razloga tadašnji SF autori pretpostavljali da će čovjek do prve polovice 21. stoljeća dosegnuti barem Mars ako već ne cijeli Sunčev sustav. „Prostranstvo“ se zasniva na romanima Jamesa S. A. Coreyja i servira nam priču koja dokazuje kako se stvari ne mijenjaju čak i kad ljudi ostvare te nedosanjane snove. Ako išta, samo podižu uloge i stavljaju više toga na kocku.

Zanimljivo je primijetiti kako se, nakon adaptacija romana Arthura C. Clarka i Phillipa K. Dicka u televizijske serije, konačno ostvarila želja fanova o ekraniziranju kvalitetnog SF materijala. SyFy je čak neočekivano probio led s pravim svemirskim SF-om u takvim adaptacijama. „Prostranstvo“ dosta prati roman „Levijatan se budi“ i kreće relativno sporo. Postoji dosta toga što moramo pohvatati i autori serije dali su si truda da shvatimo što nas čeka. Zato, apeliram, nemojte izgubiti strpljenje nakon prve epizode. Ovo je serija kojoj se isplati dati šansu.

Na početku upoznajemo posadu broda „Cantebury“ koja odlučuje hoće li regirati na poziv u pomoć. Zaplet serije kreće s okolnostima i posljedicama njihove odluke, a Jim Holden (Steven Strait), Naomi Nagata (Dominique Tipper), Amos Burton (Wes Chatham) i Alex Kamal (Cas Anvar) naći će se usred potencijalnog galaktičkog rata da ni sami neće biti svjesni što ih je tu dovelo.

Politička situacija serije je iznimno kompleksna. U potencijalni sukob uključene su tri frakcije. UN kontrolira Zemlju, vojska kontrolira Mars, a treća skupina ljudi su tzv. „pojasnici/belters“ koji rudare za resursima unutar asteroidnog pojasa između Marsa i Saturna. Takva podjela uloga potencijalni rat čini vrlo izglednim. Zemljani su navikli na supermaciju s kojom Mars zasad uspješno kohabitira. No, poremete li se odnosi i urodi li plodom pokret beltera za samostalnošću ravnoteža moći bit će narušena. U pozadini priče odvija se nešto što ne vidimo. Kome rat odgovara? Što će se postići interplanitarnim sukobom? Hoće li posada uhvaćena između svih triju frakcija shvatiti koja je njena uloga? Na sva ta pitanja teško je odgovoriti u samo deset epizoda što autori serije (pametno) nisu ni pokušavali. Serijal romana trenutno broji pet knjiga i očekivati da će u prvoj sezoni ekranizacije ponuditi najvažnije odgovore bilo bi u najmanju ruku neozbiljno.

Dok posada „Canteburyja“ nastoji saznati što se to njima, a i svim frakcijama, događa u asteroidnom pojasu odvija se još jedna naizgled nepovezana priča. Detektiv Joe Miller (Thomas Jane) provodi istragu o nestaloj djevojci. Komadići slagalice do koje će ga ta istraga dovesti umjesto odgovora ponudit će mu samo nova pitanja. Na ta pitanja nitko, pa ni njegovi nadređeni, ne žele znati odgovor. Treća se nit radnje raspetljava na Zemlji gdje Chrisjen Avasarala (Shohreh Aghdashloo), nastoji povezati konce svega što se događa i iskoristiti svoju poziciju Podtajnika Ujedinjenih Naroda kako bi zaštitila interese Zemlje u nadolazećem konfliktu. Kako bi ostvarila taj cilj morat će otkriti kome je od njenih kolega taj konflikt u interesu.

Tri niti priče, šestero glavnih i mnoštvo sporednih likova i radnja koju ne možete otkriti u samo deset epizoda sezone ne nude primamljiv materijal onima koji traže jednostavnost, akciju, te brzo razrješavanje radnje. „Expanse“ je serija koja zahtjeva koncentraciju i u kojoj se baš nije moguće uključiti usred epizode i povezati što se događa. Akcije svakako ima, kao i pripadajuće misterije, ali ona se gradi polako i da bi se do nje došlo treba imati strpljenja. „Prostranstvo“ je najbolji SF u zadnjih nekoliko godina no najvažnije stvari u priči još nismo vidjeli. Odgovori koje smo dobili samo su stvorili nova pitanja. S tim smo upitnicima iznad glave ostavljeni na kraju prve sezone. Taj detalj može odbiti one koji su namjeravali početi s gledanjem i koji vole potpune priče. „Expanse“ je serija čija se prva sezona, usprkos svemu što se dogodilo, može gledati kao uvod.

Problem s vrednovanjem uvoda je što njegova ocjena ovisi o onome što se tek treba dogoditi. Nakon deset epizoda prve sezone seriju bih preporučio ljubiteljima onog pravog, tvrdog SF-a. Imat će ovdje razloga za uživanje. Oni koji vole zaokruženiju priču nek sačekaju drugu sezonu. No, u oba slučaja „Expanse“ treba pogledati. Već dugo se znanstvenoj fantastici na malim ekranima nije pristupilo ovako ozbiljno i kvalitetno.