Policajac pušta čovjeka u gipsu da
sam podigne novac u banci. Žena ga čeka u autu. Obavio je svoju dužnost, a
bračni par djeluje dovoljno bezopasno. Mjesto radnje – banka u Novom Meksiku.
Čovjek ulazi u banku i od službenice traži da mu unovči ček. Rasplet situacije
možete pretpostaviti. Pljačka koja nema za cilj neki veliki plijen. Dvije do
tri tisuće dolara. Prava sitnica,
rekao bi lik iz omiljena stripa. Problem je što se u maloj banci nalazi daleko
više, dakako mafijaškog, novca. Dodatni problem je što to nitko od uključenih
nije očekivao. Što će se sad dogoditi? Tako počinje „Charley Warrick“, film Dona
Siegela. Postoji nekoliko razloga zbog kojih baš volim ovaj film. Pa,
krenimo redom…
Prvi razlog je svakako Walter Matthau u glavnoj ulozi. Njegova
transformacija od dobroćudnog lika s početka filma pa do dominantnog ideologa u
nastavku daje ovom filmu onu značajnu notu koja drži gledatelja kroz čitavo
trajanje filma. Matthau nije Brad Pitt ili
Clooney, nije tip glumca koji će
držati pozornost na taj način. Njegov je pristup ovoj ulozi siroviji. On igra ulogu
čovjeka koji nema što izgubiti. Do vraga, mislio sam tako kad sam prvi put
gledao film, on je Mister No koji je
odlučio prijeći granicu zakona. Jest, „Charley Warrick“ je došao nakon „Prljavog Harryja“ pa su ga često
nepravedno doživljavali kao Siegelov intermezzo, kao nekakvu pauzu između
kultnog Callahana. No, „Charley
Warrick“ zaslužuje kultni status koji ima među filmofilima. Često smatran jednim
od podcjenjenijih Siegelovih filmova, „Charley Warrick“ nam daje jedan od
najzanimljivijih akcijskih i karakternih obračuna na filmskom platnu.
Mafija nakon što joj nestane
tolika količina novca neće ostaviti sve u rukama zakona. Pogađate, angažirat će
svog tragača. Tragača koji će biti i ubojica. Molly, kojeg sjajno glumi Don
Baker, je bezosjećajni ubojica koji robuje iskonskim nagonima.
No, ne bilo kako. Osim što će učiniti sve da otkrije tko je toliko glup da
mafiji ukrade novac, Molly će na vrlo zanimljiv način odbiti seks u bordelu i
isprovocirati ga u jednoj sasvim drugoj situaciji. Molly je jednostavan,
brutalan i žestok. Tip s kojim se ne želite zakačiti. Sjajno je primijetiti
kako je njegov obrazac ponašanja prilično sličan onom koji primjenjuje Frankie Bono u „Blast of Silence“ koji
sam nedavno recenzirao. Osim njega, kojeg sam zapamtio kao jednog od prvih
takvih likova kojeg sam u životu pogledao, zanimljiv je i lik antipatičnog Harmana Sullivana kojeg glumi Andy Robinson. Siegelovim fanovima koji
možda nisu pogledali „Charley Warrick“ ovaj će glumac biti poznat kao Škorpion, serijski ubojica iz „Prljavog
Harryja“.
U Australiji je ovaj film bio
poznat kao „Ubijte Charleya Warricka“.
Iako taj naslov možemo shvatiti kao određeni spojler, to nije naslov koji je
Siegel planirao dati ovom filmu. „Posljednji
od nezavisnih“ bio je naslov koji je originalno planirao Siegel. Jer,
Charley Warrick je upravo to… Posljednji Mohikanac, onaj iskonski romantični
bandit. U najboljoj tradiciji s jedne strane vesterna, a s druge film-noira, on
nije vezan za velike kriminalne organizacije. Njegova motivacija je jednostavna
i ograničena. No, kad se nađe u situaciji koja je od nje veća morat će postati
intelektualni div, kriminalni „mastermind“ čije tajne, kako se ono zna reći,
imaju tajne. Kod Warricka je posebnost to što on originalno nije takav. Njega
je za razliku od mnoštva sličnih likova, situacija napravila takvim.
Središnja tema ovog filma je sukob
organiziranog kriminala s jedne i sitnog kriminala s druge strane. Tko će tu pobijediti?
Može li mrav pobijediti mašineriju? Centralna pitanja ovog filma. No, ako
pretpostavimo da je odgovor potvrdan (jer inače ne bi bilo filma) onda posebnu
draž nosi pitanje – kako?
Sve se ovdje svodi na instinkte.
Molly ima primalne nagone zbog kojih izgleda i ponaša se kao pas krvosljednik.
Charley, s druge strane, ima samo jedan nagon – onaj za preživljavanjem. U tom
sukobu nagona teško je predvidjeti ishod. Novac je ovdje samo sekundaran, služi
kao motiv. Razlog koji nas je doveo u cijelu situaciju.
Dok sam gledao film bilo mi je žao
glavnog lika. Ne znaš ni sam je li ti žao što je pokupio hrpetinu love tamo
gdje je nije smjelo biti ili ti je drago što je to tako jer se sad pred tobom
događa jedan od najboljih filmova ovog tipa. Jest, nije nikad dobio priznanja
kao neki drugi, popularniji filmovi. Jest, nije ni među najboljim Siegelovim
filmovima. No, rijetko je koji film tako gol i sirov. Rijetko je koji film tako
iskren.
Zato, treba cijeniti Charleya Warricka.
On je puno više krik nego intermezzo. A Siegel? On je uvijek znao snimiti film.
Ocjena: 8 / 10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.
0 komentari:
Objavi komentar