Eto nam još jednog u nizu horora koji ove godine izlaze kao na traci. Riječ je o filmu čiji sastavni dio su klišeji i stereotipi, a većina njegovih elemenata djeluje vrlo poznato. Primjerice, priča podsjeća na Kingov "Pet Sematary", glazba na "The Conjuring", a okruženje na "The Grudge", ali sve skupa to djeluje prilično dobro. Začudio sam se sam sebi jer inače ne preferiram ovakve tipove filmova koji podsjećaju na hrpu drugih filmova, ali "The Other Side of the Door" ima sve ono što bi dobar horor trebao imati, ništa više i ništa manje. Puno ideja je preuzeto iz nekih drugih filmova, ali sve one su vrlo dobro spojene i efikasno izvedene. Ponekad čak i ako znate što se nalazi s one strane vrata može doći do vrlo ugodnog iznenađenja, a ovo bi mogao biti takav slučaj.
Gotovo nepoznati scenarist i režiser Johannes Roberts krenuo je u ovaj projekt s dvoje zanimljivih glavnih glumaca. Sarah Wayne Callies, vjerojatno poznatija kao Sara Tancredi iz "Prison Breaka" ili kao Lori Grimes iz "The Walking Deada", glumi Mariu, sretno udanu ženu s dvoje djece. Njenog muža Michaela, inače trgovca antikvitetima, glumi Jeremy Sisto kojeg smo imali priliku gledati u brojnim serijama i filmovima već dugi niz godina. Maria i Michael su zapadnjački par koji je odlučio preseliti se u daleku Indiju. Ostali članovi njihove obitelji su sin Oliver, kćer Lucy, kućna pomoćnica Piki i retriver Winston.
Idiličan život prestaje u trenutku kad Oliver smrtno strada u prometnoj nesreći, a obitelj ostaje na teškim mukama kako preboljeti izgubljenog sina. Nisam siguran koji po redu je ovo već film koji počinje psihološkom borbom roditelja zbog gubitka djeteta, ali idemo dalje, isplatit će se. Očajna Maria doznaje od svoje sluškinje Piki da postoji mogućnost da čuje još jednom preminulog Olivera i da se pozdravi s njim zadnji put. Maria odlazi na rub civilizacije u napušteni hram koji se nalazi u šumi gdje žive lokalni bušmani. U sklopu hrama nalaze se vrata za koja se vjeruje da odvajaju svijet živih i mrtvih, ali postoji jedna opasnost. Maria ni pod koju cijenu ne smije otvoriti vrata niti pokušati spasiti Olivera, ali... sigurno već pogađate.
Ah, kakav bi to horor bio da nije otvorila vrata. Ponekad su odluke likova u horor filmovima stvarno čudne, naivne i nezrele, ali bit će da im je to u genima. Teško bi bilo za očekivati da u slučaju dva natpisa koji vode u različitim smjerovima ( "Smrt" lijevo i "Život" desno, ili obrnuto), lik iz horora izabere onaj na kojem piše "Život".
Sjećam se dok smo bili djeca pa smo prizivali duhove i neuspješno pokušavali hipnotizirat jedni druge. I dan danas pamtim tu neobičnu atmosferu, muk i tišinu dok kroz tijelo prolazi jeza. E upravo takav dojam ostavlja ovaj film. "The Other Side of the Door" je vrlo atmosferičan film, nažalost ponekad prekinut jeftinim 'jump scare' scenama, ali s vrlo efektno osmišljenim jednostavnim scenama koje nude nekoliko prilično neugodnih momenata. S jedne strane ovdje imamo relativno svima mrske 'jump scare' kojima je cilj uhvatiti gledatelja na prepad, a s druge vrlo vješto izgrađene napete situacije u kojima se redatelj poslužio starim trikovima (klavir, stepenice, pas).
Što ima novo i originalno u filmu? Pa gotovo ništa. Dosta zgodno je osmišljeno mjesto radnje jer drevna Indija nudi mnoštvo mogućnosti, ali i to je već viđeno. Sigurno se pitate zašto uopće onda gledati ovaj film. Ako ne zamjerate toliko kopiranje drugih stilova, film je to koji ima dosta zanimljivog za ponuditi. Ne snimaju se tako često horori koji su napeti od prve do posljednje minute, koji imaju ideju i nit vodilju do samog kraja, a koji uspijevaju biti odmjereni za vrijeme cijelog trajanja. "The Other Side of the Door" je horor s neiskorištenim potencijalom, ali i kao takav ispunjava svoju svrhu - podiže adrenalin i budi strah.
OCJENA: 7/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.
0 komentari:
Objavi komentar