Došla je, pred sad već dosta vremena, u moj inbox poruka: "Woody Allen snima seriju!". Javljao se to prijatelj koji me zna kao velikog ljubitelja svega što Woody radi, moram priznati, tom porukom mi je uljepšao dan. Uhvatila me euforija i nisam mogao dočekati da serija izađe. Sad, kad nakon pogledane serije čitam komentare na istu, dolazim do zaključka da je većina na sličan način podlegla euforiji koju su mediji uspješno stvorili na samoj činjenici da Woody Allen nakon 50 godina karijere snima TV seriju. Ne, komentari nisu pozitivni, dapače, odlaze u drugu krajnost, negativni su koliko je god to moguće biti zadržavajući se u nekim granicama pristojnosti. Ono što je važno istaknuti je da prije gledanja serije nitko tko se informira o istoj ne može imati visoka očekivanja. Sam Allen je očekivanja i euforiju oko serije sveo na minimum svojom izjavom da seriju ne snima zato što misli da će biti dobra, već zato što ga je Amazon "izuo iz cipela" svojom ponudom. Što onda očekivati od "Krize u šest scena"? Točno ono što smo i dobili.
"Kriza u šest scena" duhovita je priča o jednoj po svemu običnoj američkoj obitelji i njihovom susretu s traženom bjegunkom Lenny Dale (Miley Cyrus) smještena u šezdesete godine prošlog stoljeća. Miran život dvoje vremešnih supružnika, Sidneya (Woody Allen) i Kay (Elaine May), biva izokrenut naopako kad im jedne noći u kuću provali Lenny, djevojka čiji su roditelji udomili Kay kada su joj roditelji umrli i zamoli Kay da joj u ime toga pruži skrovište pred policijom. Od tog trenutku počinju zgode i nezgode, ponajviše za neurotičnog Sidneya, ali i za sve ostale. Likovi Lenny i Sidneya zamišljeni su kao dvije sušte suprotnosti, Lenny je radikalno dijete cvijeća koje ne preza ni pred čim da iskaže svoje nezadovoljstvo stanjem u Americi, a Sidney tipični umjereni penzioner iz predgrađa koji uživa u svojoj mirovini. Sudar dvaju svjetova, Lenny koja citira Maoa i Marxa, fantazira o Kubi i Castru i Sidneya kojemu su glavni problemi u životu loša frizura i hipohondrija donosi nam niz duhovitih scena, redom Allenovskih kratkih one-linera koji još uvijek zvuče svježe.
Osim sukoba radikalnog kvazikomunističkog i umjerenog kapitalističkog svijeta, serija nudi brojne druge svjetonazorske paralele koje se povlače kroz svih šest epizoda, ali ne pogađaju bit i djeluju deplasirano. Na trenutke se čini kao da je Allenova zamisao bila kroz šest dvadesetominutnih epizoda izvesti kritiku što američkog establišmenta, što glasačkog tijela koje gotovo da se dijeli na pasivno i radikalno. Postavljanje serije u šezdesete sigurno je poslužilo toj svrsi jer pokazuje onaj glas naroda za koji Woody, ali i mnogi drugi tvrde da u današnjoj Americi ne postoji. Riječ o onom srednjem, umjerenom i obrazovanom sloju stanovnika koji je nekada bio korektiv vlasti, a danas postoji samo u tragovima. Također, Allen je mudro osmislio Kayin književni klub koji je poslužio kao primjer na kojem je demonstrirana ideološka ranjivost građana, ali i podložnost psihološki oslobađajućim idejama.
Ponajveći problem "Krize u šest scena", uz gore navedenu nevoljkost i nemotiviranost Allena, je format serije i iskorištenost istog. Serija se sastoji od šest dvadesetominutnih epizoda koje sačinjavaju prvu, a prema vijestima koje dolaze iz Amazona i posljednju sezonu. Po formatu serija jako nalikuje nekim drugim duhovitim Amazonovim uratcima kao što su "Transparent" i "Fleabag", ali jednostavno nije dovoljno dobra da uz iste i opstane, pogotovo kad se u obzir uzme konkurencija koju u tom formatu proizvode druge kuće. Izuzevši navedene probleme, postoji još jedan koji seriju gura na rub gledljivosti - Miley Cyrus! Nažalost, ono što je ona morala kao jedna od glavnih glumica i ono što je ona odglumila dvije su sasvim suprotne stvari. Gluma joj je bezlična, neuvjerljiva i na trenutke toliko loša da čovjeku dođe da ugasi epizodu i odustane od serije. Naravno, nije to njena greška, svi znamo da loše glumi, pogriješio je Allen koji ju je odabrao za tu ulogu. Izbor Miley Cyrus za ulogu Lenny nepobitan je dokaz da su Allenove izjave o tome zašto snima seriju bile istinite, nije to bio promišljen potez. Upravo su argumenti navedeni u ovom odlomku ono što je Allena i Amazon spriječilo da kupe kritiku i publiku barem do te mjere da se izbori druga sezona u kojoj bi možda bilo moguće ispraviti greške i graditi na ono malo stvari koje su u prvoj funkcionirale.
Da zaključim, ne, ne mislim da je "Kriza u šest scena" potvrda da je Allen izgubio kompas kao što neki to vole reći, dapače, ona je potvrda da Allenov kompas jasno pokazuje u kojem smjeru treba ići, oštro unazad, prema filmu. Televizija očito nije mjesto na kojem se Allen najbolje snalazi, a ne izgleda ni kao da se voljan potruditi da bude bolji. On je jednostavno Woody Allen, na račun svog imena je dobio ogroman novac od Amazona samo za to da isti potuku Netflix koji je navodno također imao ponudu na Allenovom stolu i da mogu reći da su oni TV kuća koja je Woodya Allena dovela na televiziju. Na njihovu žalost, "Kriza u šest scena" nije serija koja će dovući publiku i zaraditi novac, radi se o dobro zamišljenom, ali ipak ovlaš odrađenom projektu koji je odmah nakon prve sezone ugašen i siguran sam, neće biti oživljavan.
Ocjena: 5/10
IMDB
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.
0 komentari:
Objavi komentar