Damián Szifrón je redatelj i pisac ovog odličnog filma. Prva, uvodna priča o ljudima u zrakoplovu uvodi nas u motiv osvete koji na ovaj ili onaj način povezuje sve priče u omnibusu. Već na uvodnoj špici imena glumaca prate slike životinja. Špicom uglavnom dominiraju predatori, a one životinje koje to nisu postaju plijen. Vrlo jednostavna podjela vraća nas na Darwinovu tezu o preživljavanju najsnažnijih iako u ovom filmu preživljavaju oni koji se najbolje uspiju prilagoditi. "Divlje priče" istražuju ekstreme ljudskog ponašanja. Ti ekstremi nešto su što možemo vidjeti svaki dan a svih šest priča, iako su nepovezane, čine cjelinu jer se sve bave istim motivom: individualcem koji je postupkom društva ili pojedinca doveden do ruba i ne preostaje mu ništa drugo da "pokaže zube." U protivnom, bit će pregažen jer opstanak najjačih ne podrazumijeva suosjećanje.
Nakon špice, u drugoj priči omnibusa, nalazimo se u malom pokrajinskom restoranu. Čovjek koji naručuje ručak ustvari je korumpirani političar s kojim neriješene račune ima jedna od konobarica. Ta je priča posebno zanimljiva jer se obračunava s pohlepom pojedinca i možda najviše od svih šest priča balansira na moralnoj razmeđi ispravnog i pogrešnog. Koji postupak je primjeren u tom slučaju? Možemo li razumijeti ogorčenost običnog čovjeka kad je suočen s terorom nekoga tko je od njega jednakiji? Ta priča obrađuje temu koja je na neki način slična četvrtoj priči omnibusa, mali čovjek uzraća udarac personifikaciji zla. U ovoj priči riječ je o individualcu dok će u četvrtoj priči biti riječ o društvu. Poanta je ista. Osveta je nužna jer takvi individualci, kao ni društvo, nisu skloni promijeniti navike. Dobiju li priliku, ponovno će učiniti isto.
Treća priča najviše je od svih odlutala u divljinu. Njome dominiraju eksterijeri Argentine i upravo u tim eksterijerima koji bi trebali biti simbol slobode i nesputanosti vidimo borbu koja najviše podsjeća na onaj animalni instinkt koji svi imamo. Označavanje teritorija i uzvraćanje udarca. Audi na autocesti i mali kamionet. Između dvojice vozača dolazi do verbalnog sukoba (koliko ste u životu vidjeli seljačina u prometu?) i taj verbalni sukob u priči će nužno eskalirati. Dva lika podsjećaju na jelene u borbi. Postoji situacija kad im se rogovi ukrste i tako ostanu. Nijedan ne želi popustiti. Slična je situacija i ovdje a ishod borbe te dvojice iskompleksiranih mužjaka ukrštenih rogova ostavlja bez teksta. Priča koja je najviše ekstremna, križanac nagona i strasti, ali i priča koja je najnasilnija u čitavom omnibusu. Podsjetila me je po svojoj strukturi na filmove Quentina Tarantina.
Četvrta priča (meni spada među najdraže) govori o čovjeku koji se bavi eksplozivom, odnosno rušenjem starih zgrada. Nakon što mu na parkiralištu pauk pokupi auto kreće kafkijanski obračun sa sustavom i službenicima koji će i njega, inače prilično mirnog i tolerantnog, dovesti do ruba. Kako bi Jozef K. reagirao da se bavio eksplozivom? Priča koja spada u sam vrh ovog omnibusa i slično onoj drugoj u filmu pokazuje osvetu pojedinca prema sustavu. Ovdje je doduše taj sustav puno širi pojam i takvi ljudi poput "Bombite" kojeg sjajno glumi Ricardo Darin postaju heroji potlačene mase a bezosjećajnost činovnika za šalterom stavljaju u popuno drugačiji kontekst. Ako ste ikad obavljajući stvari sa službenicima pomislili kako su oni tu radi vas a ne vi radi njih, ovo je priča koja će vas oduševiti.
U petoj priči omnibusa ponovno se dotičemo teme koju smo imali prilike pročitati na stranicama crne kronike. Zlatna mladež je uvijek zaštićena i bez obzira koliko i za štto bila kriva novac je moćniji od ionako korumpiranog sustava. Je li uvijek baš tako pokazat će i ova priča koja je sjajno iznijansirana i jako podsjeća na film "Pozicija djeteta" koji sam obradio ranije u ovoj rubrici. Možda najmanje ekstremna priča od svih šest ali svakako jedna od onih najrealnijih. Priča koju možemo zamisliti ispred sebe jer priče ovog filma koliko god divlje bile, nisu nestvarne.
Šesta i posljednja priča najduža je u čitavom filmu. Priča o "ucviljenoj nevjesti" govori o strasti, ali onoj vrsti strasti koja je imanentna životinjama. Kad se čovjek razočara na najveći dan svog života spreman je za završni čin teatra. Na što je mladenka spremna kad na vlastitom vjenčanju otkrije prevaru? Što se dogodi kad labud postane orao? Priča koja sjajno zaokružuje omnibus o divljoj strani ljudske prirode. Priča koja daje novu definiciju pojmu ljubavi i strasti, ali i osvete. U nekim pričama ovog filma osveta se zbilja posluživala proračunato i hladno. U ovoj, posljednjoj, poslužila se kipuća a u toj eksploziji emocija najmanje je bilo bitno što o tome misle gledatelji ili uzvanici na svadbi. Nema opasnije žene od povrijeđene žene.
"Divlje priče" su sjajan omnibus o osveti. Pedro Almodovar je jedan od producenata filma i moram reći kako se to i vidi. Taj osjećaj za poremećeno bio je svojstveniji njegovim ranijim filmovima nego onima u posljednje vrijeme ali ovdje je doveden na jednu razinu koja je zbilja drugačija od svega što smo imali prilike vidjeti. Ne dajem često maksimalnu ocjenu nekom filmu no ovaj je to u potpunosti zaslužio. Film koji se sjajno igra s ekstremnim ljudskim emocijama. Još jedan argentinski uspjeh koji tu kinematografiju čini trenutno najzanimljivijom u Južnoj Americi iako su i Brazilci opasno blizu. Velika preporuka za ovaj odličan film kod kojeg je u principu i najnebitnije to što je bio nominiran za "Oscara". "Oscar" je ionako premirna i uštogljena nagrada za njegovu poremećenost.
Ocjena 10/10
IMDB
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.