RECENZIJA - Zauvijek Alice / Still Alice (2014.)


"So live in the moment, I tell myself, it really is all I can do, live in the moment."

REDATELJI: Richard Glatzer / Wash Westmoreland
SCENARIJ: Lisa Genova
ŽANR: Drama
GLAVNE ULOGE: Julianne Moore, Alec Baldwin, Kristen Stewart
GODINA: 2014
TRAJANJE: 101 minuta


Alice Howland (Julianne Moore) je cijenjena profesorica lingvistike na sveučilištu Columbia, u sretnom je braku s Johnom (Alec Baldwin) te ima troje odrasle djece: Annu (Kate Bosworth), Lydiu (Kristen Stewart) i Toma (Hunter Parrish). Ubrzo nakon navršenog 50-tog rođendana, Alice počinje gubiti pamćenje – naime, počinje zaboravljati riječi, događaje ili pak dogovore što se slijedom događaja negativno odražava na njezinu profesionalnu kompetenciju.


Suočena s time, odlučuje posjetiti neurologa koji joj nakon obavljenih testova, saopćava da boluje od Alzeheimerove bolesti (radi se o bolesti koja je teška, neizlječiva i koja može uzrokovati smrt; svojim napredovanjem dovodi do demencije, gubitka pamćenja, poremećaja mišljenja, te promjena u ponašanju i osobnosti bolesnika.) i nakon prvotnog šoka saznaje da je bolest naslijedila od oca te da postoji šansa u omjeru 50:50 da bolest prenese na svoje potomke. Ovdje započinje njezina mukotrpna bitka sa bolešću.

Still Alice je američka drama koja je bazirana na bestselleru spisateljice Lise Genove, koja nam daje potresan uvid u stvarnost osobe koja pati od Alzeheimerove bolesti – njezine strahove, osjećaje, nadanja te prije svega BORBU. Mukotrpnu borbu koju osoba svaki dan proživljava očajnički pokušavajući povezati dijelove svog života u jednu smislenu cjelinu.


Postoji li glumica koja bi bolje utjelovila Alice nego Julianne Moore? Pa, ja bi rekla teško. U ovom filmu ona je potvrdila svoj izniman glumački talent u kojem zajedno s njom proživljavamo svaku etapu bolesti - u početku je pratimo kao samosvjesnu, inteligentnu i samouvjerenu ženu koja  dijagnozom bolesti postaje “samo sjena onoga što je nekad bila” što nam daje uvid u teške posljedice i samu realnost Alzeheimerove bolesti. Juliane Moore je taj kontrast savršeno prikazala i navela nas da se emocionalno povežemo s njom. Mi suosjećamo s njom, žalimo je i želimo da joj bude bolje iako se to nažalost neće dogoditi. Upravo je u tome snaga Still Alice – navesti gledatelja da se poistovjeti s filmom, što čini “putovanje” kroz priču još više izazovnim, teškim i bolnim za gledatelja.

 
Juliane Moore osvojila je Oscara za glavnu ulogu te iako, moram priznati, nije bila moj favorit ne mogu poreći njezinu predanost i uloženi trud portretirajući Alice i drago mi je da je nagrađena za to.

Naravno, ne smijemo zaboraviti sporedne uloge od kojih valja istaknuti ulogu Aleca Baldwina te Kristen Stewart.
Što se Kristen Stewart tiče, ulogom Lydie je definitivno “otvorila svoj put” i na najbolji mogući način prikazala svoj mladi talent te ako nastavi tako mogla bi postati jednom od najboljih i najcjenjenih glumica što me ugodno iznenadilo s obzirom na neke njezine loše uloge (“Clouds and Sils Maria" i "Camp X-Ray). Zato bravo za Kristen!


S druge strane, Alec Baldwin je vrlo dobro utjelovio zabrinutog muža koji je pun razumijevanja i popore te je to jedna od njegovih najslojevitijih uloga dosada. Standardno dobar zadovoljio je moje kriterije.


Sve u svemu, Still Alice je jedan od onih filmova koji vas tjera na razmišljanje i o kojem ćete sigurno debatirati nakon gledanja. Neki mu zamjeraju sporost odvijanja radnje ili pak teške emocije, no za mene je to jedan dubok i human film kojeg vrijedi svakako pogledati.

OCJENA: 7/10

Autor: Aneli Jurić



Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.