Kad se iskorištavanje i očuvanje prirode susretnu onda možemo s punim pravom govoriti o neravnopravnoj borbi. Kad je mjesto radnje tog konflikta najstariji afrički nacionalni park i jedino preostalo stanište 880 planinskih gorila priča postaje još zanimljivija, a nakon što se na teritoriju parka pronađe nafta ionako trusno i ugroženo područje postat će predmetom interesa raznih lokalnih šerifa i naftnih tvrtki kojima će zadnja stvar na pameti biti očuvanje stoljećima stare tradicije jednog od najljepših predjela Afrike. "Virunga", pobjednik ovogodišnjeg ZAGREBDOXA i kandidat za "Oscara" za najbolji dokumentarni film, tematizira tu priču vješto kombinirajući elemente očuvanja životinjske vrste s onima političko-špijunskog trilera otkrivajući razmjere zavjere kakvu bismo prije očekivali u igranom nego u dokumentarnom filmu.
Demokratska Republika Kongo prilično je trusno područje na kojem se gotovo kontinuirano ratuje. Pobunjeničke grupe, od kojih svaka ima na van deklarirane jasne ciljeve, natječu se za prevlast nad područjem zajedno s Vladom u Kinshasi a njihovi skriveni motivi su vrlo često vezani uz profit zapadnih korporacija ovog, rudama iznimno bogatog, dijela Afrike. Područje nacionalnog parka Virunga značajno je kao stanište planinskih gorila i zaštićeno kako nacionalnim tako i međunarodnim zakonima kao mjesto svjetske baštine pod patronatom UNESCO-a. Takve zaštite kad je profit u pitanju znače vrlo malo i nacionalni park će se uskoro naći u unakrsnoj vatri rata između pobunjenika, naftne tvrtke i vlasti u kojem će rendžeri koji čuvaju park biti neprijatelji gotovo svima, a gorile samo još jedna smetnja u ostvarenju ambicija svih strana konflikta.
Režiser filma Orlando von Einsiedel odmah nas na početku informira o svemu tome kroz skraćeni povijesni pregled od 1885. do danas stavljajući naglasak na rendžera Andrea Baumu koji se brine o planinskim gorilama unutar nacionalnog parka. U nekoliko iznimno emotivnih scena naglašena je povezanost rendžera i njegovih gorila a stupanj njihove ugroženosti postaje jasan tek kad vidimo osam gorila koje su ubili krivolovci unutar nacionalnog parka. Kad bi omjer tog masakra prebacili na ljudsku vrstu dobili bismo ekvivalent ubojstvu gotovo milijardu ljudi. Desetina svjetske populacije planinskih gorila zbrisana je u trenu zbog, kaže nam naracija rendžera Baume, ideje kako će kad jednom gorila više ne bude prestati razlozi za međunarodnu zaštitu parka. U tom trenu "Virunga" prestaje biti dokumentarni film o ugroženoj životinjskoj vrsti i postaje politički dokumentarni film u kojem se vrlo hrabrim metodama otkriva stupanj ilegalnih postupanja unutar nacionalnog parka.
Prava na eksploataciju nafte unutar Virunge drži britanska naftna kompanija SOCO koja ima dozvole za bušotine na području jezera Edward, ali i na području koje geografski pripada nacionalnom parku. Opozicija takvoj eksploataciji zaštićenog područja su dva intriganta čovjeka: Emmanuel de Merode (član belgijske kraljevske obitelji) i Rodrigue Katembo (koji nastoji saznati istinu o ilegalnim aktivnostima na području parka). Njih dvojica, uz gotovo nepostojeću potporu lokalne vlasti, pokušavaju spasiti situaciju a dužnosnici SOCO-a bez imalo krzmanja nazivaju De Merodea najvećom preprekom svojim ciljevima. Uz pomoć hrabre francuske novinarke Mélanie Gouby koja je potajice snimala razgovore s pobunjenicima i plaćenicima SOCO-a njih će dvojica otkriti razmjere koje je poprimila pohlepa svih uključenih u priču. Svim izgledima usprkos Gouby je uspjela snimiti razgovore s ljudima kojima je (pretpostavlja se) plaćeno da riješe nastalu situaciju mimo postojećih zakona. Svojevrsni "psi rata" u ovoj su priči potrebni samo zato da bi konflikt između eksploatacije i konzervacije okrenuli na stranu profita a tamo gdje je oružje vrijedno zlata novac je uvijek bitniji od ideala. Plaćenici, pobunjenici i dužnosnici SOCO-a smatraju kako je ukidanje zaštite Virunge samo pitanje vremena a bijelci u naftnim kompanijama u svojim argumentima idu do zagovaranja dekolonizacije područja jer, smatraju oni, Afrikanci ionako nisu sposobni upravljati zemljom. Oni, rečeno je, postoje da bi se njima vladalo. Gouby vješto prikriva gađenje nad tom retorikom i uspijeva doći do šokantnih informacija koje su, na koncu, pomogle izlasku ovog iznenađujućeg i šokantnog dokumentarca ali i koje su dale Emmanuelu de Merodeu oruđe da uloži formalni prigovor službenim vlastima.
Nakon uloženog prigovora na de Merodea je izvršen atentat kaže nam natpis na kraju filma, atentat koji je na sreću preživio. Zapadni svijet reagirao je na ovaj film s gađenjem i iznenađenjem, a odjel SOCO-a za odnose s javnošću izjavio je kako su činjenice iznesene u dokumentarcu tendenciozne, kako ljudi koje je Gouby snimila više ne rade za tvrtku i kako se povlače iz područja nacionalnog parka (ili bilo kojeg drugog zaštićenog područja) što se tiče vršenja svojih aktivnosti. Krivolovci su, s druge strane, i dalje aktivni i makar nema dokaza da bilo njih bilo pobunjenike plaćaju naftne kompanije zabrinutost i dalje postoji. Je li s takvim stavom SOCO-a borba za očuvanje nacionalnog parka završena? Znači li "Virunga" kao film i konačnu pobjedu aktivista? Hoće li gorile konačno prestati biti na nišanu krivolovaca i pobunjenika?
Vjerojatno ne. Pretraživanjem interneta saznao sam da se SOCO još uvijek nije službeno odrekao svojih dozvola za eksploataciju nafte sa zaštićenih područja. Pitam se, je li ovo priopćenje samo strateški potez kojim bi se spasio obraz nakon dokumentarca koji nikad nije ni trebao izaći u javnost? Zbog svega toga smatram kako je "Virunga" zaslužila nominaciju za "Oscara" i kako je zasluženo pobijedila na ZAGREBDOXU. Smatram, također, kako vrijedi pažnje i gledanja. Ako ništa drugo potiče na razmišljanje jer takvi sukobi kakvi su u "Virungi" dovedeni do ekstrema nažalost nisu ograničeni samo na Afriku.
Ocjena: 9/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.