Režiju potpisuje Roskam koji će nakon ovog filma zasigurno imati još angažmana bez obzira na to što je prije njega bio relativno nepotvrđeni redatelj. Imao je samo Rundskop koji mu je evo pomogao kao smjernica za ovo mini remek-djelo.
Spomenuti kafić je jedno od mjesto na kojemu se obavlja takozvani "drop". Prikupljanje "prljavog" novca od strane čečenskih mafijaša će biti obavljeno jedne večeri, večeri Superbowla. Bob i Marv moraju biti u najvećem stupnju pripravnosti. Sada kada si već možete stvoriti nekakvu sliku o tome što vas čeka u ovoj kriminalističkoj drami, valjalo bi pojasniti zašto baš o njoj pišem.
The Drop je jedan od najboljih lanjskih filmova koji nažalost nije dobio dovoljno pozornosti u strašnoj konkurenciji koja je lani pojela i neke možda kvalitetnije filmove poput The Judgea.
Gandolfinija gledamo u jednoj za njega neprirodnoj ulozi. Igra ulogu koja je totalna suprotnost Tony Sopranu. Igra lika koji je pokušavao "upasti u igru" ali nije mogao ništa više od svog kafića. Sa jedne strane imamo tog Marva koji se trudi postati važnija karika u hranidbenom lancu, a sa druge tihog Boba koji je produkt svoje okoline. Naučen da se sa rogatim ne valja bosti, Bob poštuje Čečence i to pokazuje u svakom razgovoru sa njima. Pognute glave i pažljivo biranim riječima zarađuje povjerenje ljudi koji mu odlučuju o glavi. Već tu se vidjelo da Bob nije običan barmen, već i prilično inteligentna ali i kompleksna osoba.
U filmu se pojavljuje i Nadia (Noomi Rapace), djevojka čijeg psa Bob spašava kada ga nađe ostavljenog u kontejneru. Upravo taj pas će nam na ekranu nametnuti jedan novi odnos itekako zanimljiv za dramaturšku stranu ovog filma, odnos Nadie i Boba. Već u prvim scenama u kojima se javljaju na ekranu vidimo da je kemija između likova prisutna. Sjajna gluma Hardya i Rapace nam je donijela fantastičnu ali opet kratku i jedva vidljivu romansu, možemo reći da je to ono što kupuje gledatelje. Simbolika njihove veze i psa je također jako zanimljiva i bitna za film. Bob i Nadia jedno u drugome vide upravo tog psa kojeg netko mora spasiti inače će ostati sam, odbačen, pa možda i skončati.
The Drop je napisao Dennis Lahane koji iza sebe ima Mystic River, Gone Baby Gone i Shutter Island. Impresivan opus! Ni ovaj film scenaristički ne zaostaje za navedenima. Scenarij je apsolutno najbolji dio filma. Koliko god gluma bila dobra, scenarij je onaj segment koji je omogućio Hardyu i Gandolfiniu ogroman manevarski prostor za demonstraciju glumačke moći i zato ga vrijedi posebno istaknuti.
The Drop je film kakvih više u Hollywoodu nema. Radnja karakteristična za filmove sa kraja prošlog stoljeća koji su sada već polako izašli iz mode. Nisu izašli iz mode zbog toga što su loši već zato što je kriminalistički žanr zakinut po pitanju budžeta. Ali zato ovaj film ne samo da podsjeća na velikane žanra, već djeluje kao da ga je netko istrgnuo iz tog perioda osmadestih i devedesetih godina prošlog stoljeća. Film koji od samog starta izaziva znatiželju gledatelja, polako gradi tenzije i izaziva sumnju te završava u maniri najvećih, jednim od najboljih filmskih krajeva 2014. godine.
Moja ocjena: 8/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.