"What have you done Joe?"
REDATELJ: David Gordon Green
SCENARIJ: Gary Hawkins, Larry Brown
ŽANR: Drama
GLAVNE ULOGE: Nicolas Cage, Tye Sheridan, Gary Poulter
GODINA: 2013.
DRŽAVA: SAD
TRAJANJE: 117 minuta
Joe. Sami naslov filma nam daje nam do znanja oko koga se vrti cijeli film. Joe je spona između dva različita svijeta: jednog surovog i okrutnog, i drugog, svijetlijeg i boljeg svijeta u kojem se ipak nazire dobrota. Borbu između dva navedena svijeta možemo čak i okarakterizirati kao borbu Yina i Yanga, iako Joe živi negdje na samom rubu između ta dva svijeta.
Redatelj filma je David Gordon Green koji je relativno nepoznat, a ozbiljnije je počeo raditi tek unazad zadnjih par godina. Neki od njegovih poznatijih filmova su "Pineapple Express", "All the Real Girls", "George Washington" i "Prince Avalanche". Iako se ovdje radi o "indie" filmu, Green je napravio izuzetno kvalitetan film. Joe ima odličan scenarij koji je snimljen prema istoimenoj priči Larrya Browna. Tu je i napola otpisani Nicolas Cage koji je ovdje odigrao možda ponajbolju ulogu svoje karijere, ali i mladi perspektivni glumac Tye Sheridan koji nam je poznat iz filma "Mud". Mud i Joe imaju jako puno sličnosti, ali isto tako i razlika. Joe je ipak za jednu ljestvicu bolji od Muda, bar meni osobno.
Joe (Nicolas Cage) je bivši zatvorenik, samac koji trenutno živi u malom nerazvijenom gradiću u Texasu. Joe je tipičan primjer prave muškarčine sa Juga. Miran i bezopasan, sve dok ne postane nasilan i divlji u tučnjavama. Ima bezbroj tetovaža na tijelu, pije viski i puši cigarete koje pali sa Zippom. Cestama juri svojim starim pickup kamionetom, a kada mu društvo ne čini njegova ljubavnica ode posjetiti bordel gdje zna skoro sve prostitutke s kojima se redovito "druži". Okolina koja ga okružuje je poprilično neskladna i disfunkcionalna, pomalo čak i zaostala. Tako u filmu možemo vidjeti iznimno ružne kuće sa neuređenim dvorištima, stare oguljene automobile, neuredne i primitivne susjede, tučnjave u baru, nervozne pse koji laju na svakog tko se približi i jedva čekaju da nekog rastrgaju.
Svi ti prizori posebno utječu na dojam koji film ostavlja na nas. Izuzetno tmurna atmosfera tijekom filma ostavlja u nama jedan osjećaj gorčine i gotovo cijeli film ćete provesti gledajući sa vrlo ozbiljnim izrazom lica. U filmu su prisutne uznemirujuće scene koje vrlo realno prikazuju u kakvom okruženju žive ti ljudi. Neki prizori su toliko jaki i potresni da su malo i atipični za jednu dramu. Također moram napomenuti kako mi se izrazito svidjela glazbena podloga u filmu koja pridonosi scenama i daje jednu dodatnu težinu cjelokupnoj atmosferi. Na trenutke sam se stvarno zapitao ima li nešto lijepo i svijetlo u filmu. Ima, ali tek u naznakama. Joe se bavi mutnim poslovima kojim uništava šumu zajedno sa svojim radnicima, ali izgleda da je upravo posao jedino mjesto gdje Joe ima posložene stvari i gdje drži uzde čvrsto u svojim rukama, za razliku od svojeg privatnog života koji je u rasulu.
Druga svjetlost u filmu je mladi glumac Tye Sheridan. Tye je nakon odlične uloge u Mudu odigrao još jednu odličnu ulogu. Dvjema navedenim ulogama otvorila su mu se vrata Hollywooda pa ćemo ga uskoro imati priliku opet gledati na malim i velikim ekranima. Njegov lik u filmu je Gary, mladi dječak koji dolaze iz neskladne obitelji. Novonaseljeni u gradu, smjestili su se na samom rubu gradića blizu željezničke pruge, daleko od očiju susjeda. Njegov otac Wade (Gary Poulter) je teški alkoholičar i čovjek kojem obiteljsko nasilje nije nimalo strano, a Tyova majka je mirna i povučena žena koja se ne usuđuje usprotiviti svom nasilnom mužu. Tye ima stariju sestru Dorothy koja već ima posljedice života u rastrojenoj obitelji i ne govori. S obzirom u kakvim uvjetima odrasta i tko mu daje smjernice u životu, Gary je pravo čudo od djeteta. Tye se odlično uživio u lik Garya, pa tako možemo vidjeti njegovu pravu borbu sa ocem koja pršti od emocija. Vidljiva je ljubav Garya prema svojoj obitelji, ali on je čvrsto odlučio da jednog dana ne želi biti kao svoj otac.
Tu se stvara povezanost između Joea i Garya. Baš kao i u Mudu, dječak upoznaje starijeg muškarca u kojem vidi zamjenu za svog oca i uzor na kojeg se može ugledati. Očekivao sam puno više razrađen i dirljiviji odnos između dva navedena lika, ali s obzirom koliko je cijeli film težak i negativan, njihov odnos je pravo osvježenje i iskače iz okvira filma ma koliko god on hladan zapravo bio.
Svoj odlomak u tekstu zaslužio je i fenomenalni Gary Poulter koji nam je dao idealan prikaz sebe. On nije glumac i nikada nije glumio. Wade je Gary, a Gary je skitnica i alkoholičar kojeg su pokupili na cesti i ponudili mu da snimi film sa Nicolasom Cageom. Joe je prvi i posljednji film u kojem smo imali priliku gledati Poultera. Nedugo nakon snimanja, ali prije objave filma, Gary Poulter je pronađen mrtav blizu jezera gdje se utopio nakon teškog opijanja. Nevjerojatna priča koja se ne dešava svaki dan.
Da se vratim na naslov ovog teksta...Što je to učinio Joe? Na kraju filma šerif je rekao: "What have you done Joe?" Joe je svijetlo na kraju tunela za jednog dječaka kojem je vratio osmijeh na lice. Ako se tek spremate pogledati ovu dramu, obratite pozornost na to koliko osmijeha možemo vidjeti na licima glumaca? Jedan ili dva? Možda tri? Za svaki od tih osmijeha na licu Garya zaslužan je upravo Joe. Kako je to napravio i čime je zaslužio da se film nazove upravo po njemu pogledajte sami.
OCJENA 8/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.