RECENZIJA: "The 33 / Trideset i trojica" (2015.) - Blijedo sjećanje na čileanske rudare


Vjerujem da se sjećate tragičnog događaja iz 2010. godine kada je trideset i troje čileanskih rudara ostalo zatočeno u rudniku usred pustinje Atacame. Nekoliko mjeseci prije tog događaja, Čile je potresao iznimno jak potres i planine su postale vrlo nestabilne i nesigurne, a rudnici vrlo opasna mjesta. Uslijed urušavanja rudnika, trideset i troje rudara ostalo je zarobljeno na dubini od 700m ispod površine, a udaljenost od njihovog skloništa do izlaza iznosila je oko pet kilometara. Rudari su u rudniku proveli 69 dana, a njih svih trideset i troje spašeno je u akciji spašavanja koja je koštala više od dvadeset milijuna američkih dolara. U evakuaciji rudara sudjelovali su čileanska vlada, brojne druge države, ali i organizacije, uključujući i NASA-u.

Filmu "The 33" nije prethodio dokumentarni film, ali je snimljen prema knjizi koja je inspirirana stvarnim događajima. Priča o čileanskim rudarima obišla je gotovo čitav svijet, ali nažalost nisu dobili nikakvu novčanu nadoknadu od strane vlasnika rudnika ili države. Jedan od razloga snimanja filma bio je ispravljanje nepravde prema rudarima te im je obećan dio novca od zarade filma. Ljudi su opet prevareni, a nisu dobili niti film kakav zaslužuju. No, krenimo od početka.


Narko kartele, kaktuse i tekilu iz trenutno popularnog 'meksičkog' "Sicaria" zamijenile su čileanske planine, pustinja i rudnici. Mjesto radnje je rudnik zlata San José koji se nalazi u blizi grada Copiapó na sjeveru Čilea. Uvod u priču je vrlo kratak (ili nikakav) i već nakon par minuta filma rudari o kojima ne znamo gotovo ništa ulaze u rudnik. Nije lako snimiti film prema priči čiji ishod je već unaprijed poznat, a redateljica meksičkog porijekla, Patricia Riggen je već na samom početku pokazala da nije dorasla ovom zahtjevnom projektu. Dolazak rudara na radno mjesto i ulaz u rudnik nisu nimalo prirodni niti spontani. Rudari se simbolično križaju i mole prije ulaska, po putu su upaljene svijeće za poginule rudare i od početka se stvara drama gdje je očito da rudari putuju u vlastitu smrt. Film nije vjerodostojan iz niza razloga, a spomenut ću dvije scene koje bodu kao 'trn u oku'. Nakon dolaska u rudnik piše da se rudari nalaze na dubini od 520m i da je trenutna temperatura 32 stupnja ispod ništice, a neki od rudara se šetaju otkopčanih košulja ili goli do pasa. Druga scena je još bolja. U trenutku nakon urušavanja, jedan od radnika zaključuje da je prolaz zatvorila ogromna stijena, a glavni rudar Mario odgovara: "To nije stijena. To je srce planine. Konačno se razbilo." Svaki komentar je suvišan.


Idući dio radnje podsjeća na "Marsovca", a javljaju se i identični problemi. Matta Damona na Marsu zamijenili su zatočeni rudari u Atacami, a iznad površine vodi se birokratska borba oko spašavanja stradalih i napuštenih ljudi. Često prebacivanje s jedne lokacije na drugu rezultiralo je razvodnjavanjem priče te narušavanjem napetosti i atmosfere. Drugi problem je opet sličan kao u "Marsovcu", a to je nedostatak agonije kod glavnih junaka iz čijih reakcija se vrlo rijetko može iščitati da se nalaze u smrtnoj opasnosti. Iako se unaprijed zna da će svi biti uspješno spašeni, film u niti jednom trenutku ne nudi pomisao da će možda netko od njih nastradati. Tijekom filma nije moguće stvoriti nikakvu sentimentalnu povezanost s rudarima iz razloga jer ne znamo tko su oni, njihovi dijalozi su smiješni, a otežavajuća činjenica je i da se previše radnje odvija iznad površine.


Glumačka postava je vrlo atraktivna, a glavne uloge imaju Antonio Banderas, Rodrigo Santoro i Lou Diamond Phillips. Kako bi film privukao što više pozornosti, glumačkoj ekipi su priključeni Josh Brolin i Juliette Binoche koja je naknadno uskočila umjesto Jennifer Lopez. Banderas je odigrao vrlo dobru ulogu, ali moram priznati da mi nije sasvim jasan izbor ostalih glumaca. Binoche i Brolin su samo 'imena' u filmu, a prikladnije bi bilo da su angažirani glumci sa španjolskog govornog područja. "The 33" na trenutke izgleda vrlo neozbiljno i ponekad smiješno. Svi pričaju američkim jezikom, ali uvijek se nađe jedan koji mora pričati španjolski. Ili situacija na kraju filma kada internacionalni glumci pjevaju čileanske nacionalne pjesme i mašu čileanskih zastavicama. Tragikomično. Film je svakako trebao biti snimljen na španjolskom jeziku i s lokalnim glumcima. Također, jedan od rudara je Bolivijac Mamani kojeg gotovo svi drugi rudari maltretiraju i vrijeđaju što dodatno potiče pitanje netrpeljivost prema drugim nacijama.


"The 33" je vrlo blijedo sjećanje na trideset i trojicu rudara koji su postali junaci preživjevši u rudniku šezdeset i devet dana. Njihovu hrabrost i junaštvo te odličnu spasilačku akciju zasjenila je redateljeva želja da 'na silu' poveže gledatelje s likovima na ekranu. Problem je što se u filmu veća borba vodila iznad površine dok su rudari pali u drugi plan. Trenutak njihovog spašavanja ne izaziva gotovo nikakve osjećaje niti sentimentalnost, a dovoljno govori činjenica da su u filmu koji traje 127 minuta najvrijednije zadnje dvije minute kad su pred kameru stali pravi junaci ove priče.

Ocjena: 5/10

Ocjena čitatelja:


Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.

0 komentari:

Objavi komentar