Agu (Abraham Attah) je dječak kojeg okolnosti vezane uz rat u Nigeriji prisiljavaju da se bori za NDF (Nigerian Defense Forces). Nakon što su smaknuli sve članove njegove obitelji, osim majke koja je pobjegla u Taro, Agu se spletom okolnosti pridružuje NDF-u. NDF je djelovao na strani "domaćih", braneći svoju zemlju od separatista iz Biafre. Agu u rat ulazi sa nadom da će jednog dana njihova postrojba doći do Taroa pa će se ujediniti sa svojom majkom. Svatko tko na neki način proživi rat osjećati će ožiljke godinama poslije, a kada se to dogodi u Aguovim godinama, ožiljci mijenjaju osobu iz temelja.
Režiju potpisuje Cary Joji Fukunaga, najpoznatiji po radu na seriji "True Detective" i filmu "Jane Eyre". Očekivao sam puno od Fukunage jer sam gledao gotovo sve u čemu je imao prste i ništa od toga nije bilo loše. Fukunaga voli teške teme, njegov "Sin Nombre" iz 2009. je prava mala studija siromaštva u Južnoj Americi, ako se odlučite pogledati ga sigurni nećete požaliti. Sljedeće godine dolazi "Nowhere Ever After", još jedna drama s njegovim potpisom, ovaj puta producentskim. Ni ovdje me nije razočarao, odradio je vrlo dobar posao i osigurao si nominacije na nekim prestižnim festivalima. Treba istaknuti da je Fukunaga na ovom filmu imao puno više posla nego što je uobičajeno za redatelja. Glumci su mu često otkazivali uloge pa je morao prepravljati scenarij, mijenjao je ozljeđenog snimatelja, čak se i zarazio malarijom! Kad se sve to uzme u obzir mora mu se čestitati na tome što je uopće snimio film. Promatrajući razvoj događaja oko dodjele Oskara zaključujem da Fukunaga, kao i sam film, ima jako male šanse za neku nagradu. Jedno je sigurno, ako nastavi snimati ovako kvalitetne filmove, nagrade će doći.
Najveći plus filma je način na koji priča o ratu, brutalno realno i bez suzdržavanja. Sav horor rata je prikazan na ekranu, sva surovost koja raste iz ožiljaka spomenutih na početku teksta je prikazana na nesvakidašnji način. Scene smaknuća i silovanja su možda ponekad pretjerano brutalne, ali nužno potrebne za postizanje cilja. Cilj nije bio napraviti isključivo ratni film, cijelo vrijeme se u prvi plan gura težina odrastanja u ratu, a rat je samo temelj za jednu veću priču. Odnos Commandanta i Agua je posebna priča, jedna od najboljih što sam pogledao ove godine. Nije to uobičajen odnos temeljen na autoritetu, nije niti tipičan otac-sin odnos, ovo je sasvim nova vrsta odnosa između dvaju likova u filmu. Ne treba ni govoriti da je gluma navedene dvojice razlog zbog kojeg se radi o tako pamtljivom odnosu sa kojim će kritičari sigurno povlačiti paralele u budućnosti.
Dakle: Attah, Elba, Fukunaga. To su tri imena koja su obilježila film. U prvoj sezoni serije "True Detective" Fukunaga je iz Harrelsona i McConaugheya izvukao možda i najbolje što se može izvući, a ovdje nam je jasno istaknuo Attaha kao novu glumačku zvijezdu. Kada bih mogao, odmah bih naredio da njih troje snime još jedan film, ostavljaju dojam nepogrešive kombinacije. Bilo je podrhtavanja u scenariju, ali kada se uzmu u obzir sve okolnosti koje su dovele do finalnog scenarija, zbilja ne smijemo zamjeriti Fukunagi te sitne greškice. U film morate ući spremni na sve što se veže uz rat i djecu kao žrtve istog, inače ćete ostati neugodno iznenađeni nekim scenama. Svi koji vole ratnu tematiku, posebno onu o ratu u Africi moraju pogledati "Beasts of No Nation". Kako naslov kaže, zvijeri nemaju naciju, a kao što je prikazano u filmu ni rat nema granice. Netflix je opet pogodio, "Beasts of No Nation" jedno je od najugodnijih iznenađenja godine.
Ocjena: 9/10
IMDb
Trailer
Ocjena čitatelja:
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.
0 komentari:
Objavi komentar