RECENZIJA: Može li "MOONLIGHT" (2016.) opravdati vrlo visoko postavljenu letvicu?


Što očekivati od filma koji dosad broji preko 150 nagrada i 200 nominacija (uključujući i 8 za Oscara")? Kako prilagoditi svoja očekivanja prije gledanja? Može li "Moonlight" opravdati vrlo visoko postavljenu ljestvicu i radi li se zaista o remek djelu te jednom od najboljih filmskih ostvarenja? To su pitanja koja predstavljaju značajan uteg za Jenkinsov "Moonlight", film kojem se sve češće pripisuje titula najboljeg filmskog uratka prošle godine. "Moonlight" ipak nije film za široke mase i nema tu kvalitetu koja se od njega očekivala. S obzirom na njegov sadržaj može ga se svrstati u one filmove koji podilaze kritičarima, ali smatram da bi bilo pomalo nepravedno nazvati ga samo oscarovskim mamcem. Razlog za to su uvjerljive glumačke izvedbe, sjajna fotografija i glazba te neobična, ali vrlo zanimljiva režija. "Moonlight" je snimljen umjetničkim stilom i u njemu je vidljiva ideologija 'manje je više', ali upravo će taj minimalizam učiniti film nezanimljivim za dobar dio gledatelja.


Poput Linklaterovog "Boyhooda", "Moonlight" kroz duži period prati život nesigurnog dječaka i njegovo odrastanje. U fokusu priče je Chiron, dječak koji u opasnom dijelu Miamija odrasta uz majku (sjajna Naomie Harris) sklonu drogiranju i prostituiranju. Chiron je povučen i samozatajan dječak koji kroz život ide uglavnom pognute glave, a kao takav česta je žrtva maltretiranja od strane svojih vršnjaka. Radnja filma je podijeljena na 3 čina: odrastanje, adoloscenciju i zrelost. U prvom činu pratimo vrlo mladog Chirona koji u ovoj fazi filma nosi nadimak Little. Bježeći od lokalne djece koja ga žele maltretirati, Chiron završava u napuštenom skladištu gdje ga pronalazi diler Juan (Mahershala Ali). Juan pokušava pričati s preplašenim Chironom, ali dječak jedva progovara riječi. S obzirom da Chiron odbija reći svoju adresu, Juan ga odvodi svojoj kući. Postepeno se Chiron i Juan zbližavaju, a Juan, koji opskrbljuje drogom dječakovu majku, postaje mu poput oca.


Sam početak filma počinje vrlo zanimljivo i karakterizira ga vrlo neobičan rad kamere. U uvodnoj sceni dok Juan nasred ulice razgovara s drugim dilerom, kamera nekoliko puta polako kruži oko njih i oslikava opasnu okolinu. Kasnije tijekom filma, fokus kamere će biti na ljudima, njihovim izrazima lica i emocijama koje pokazuju. Rad kamere varira pa će se tako gledatelji osjećati pomalo dezorijentirani uslijed promjena između statičnosti kamere i kamere u pokretu koja podrhtava. Također, film je snimljen s puno dugih kadrova koji naglo završavaju i takav način snimanja u određenim trenucima nije mi odgovarao.


U drugom činu Chiron gubi nadimak Little. Sad je srednjoškolac, ali zapravo nije se puno toga promijenilo. Chiron i dalje vodi težak život uz sve nasilniju majku, a fizičko zlostavljanje od strane druge djece je i dalje prisutno. Glavna razlika u odnosu na prvi čin je to što više nema Juana. Moram priznati da mi ovakva odluka nije sasvim jasna jer je odnos između Chirona i Juana bio daleko najinteresantniji i jedan od ključnih komponenti radnje. Ovom prilikom osvrnut će se na Alijevu nominaciju za Oscara u kategoriji sporednog glumca za koju smatram da nije opravdana. Mahershala Ali je izvrstan glumac i odličan je u ulozi Juana, ali s obzirom da se pojavljuje samo u prvom činu filma i da je proveo svega 4 minute na ekranu, moram priznati da sam blago razočaran. Alijeva nominacija je donekle razumljiva kad se zna da jedan od glavnih konkurenata za najbolji film mora imati i pokoju nominaciju i u ostalim kategorijama, ali smatram da ovom ulogom Ali nije zaslužio biti glavni favorit za osvajanje nagrade.


U drugom činu umjesto Juana pojavljuje se Chironov prijatelj Kevin. Njihov odnos je vrlo bitan jer kroz njega Chiron propitkuje svoju seksualnu orijentaciju i pokušava saznati odgovor na pitanje tko je on zapravo. Chironovo odrastanje u društvu gdje vladaju kriminal i droga te njegova spoznaja homoseksualnosti prikazani su posve nenametljivo. Jenkins je obradio vrlo teške i komleksne teme na jedan iznimno pitak način. U "Moonlightu" nema mjesta za klišeje, patetiku niti nasilno guranje stvari pod nos. "Moonlight" je, baš poput njegovog glavnog protagoniste, vrlo tih, miran i nenametljiv. Ključan razlog za taj uspjeh vjerojatno leži u činjenici što priču ne priča Jenkins i zato što kadrovima ne dominiraju događaji već emocije i izvrsna studija psihološkog stanja pojedinca.


U prva dva čina gledatelj se vrlo lako može povezati s glavnim likom, ali to se nažalost ne može reći i za posljedni dio. Treća etapa filma prikazuje novi početak u kojem Chiron nosi nadimak Black. Chiron je sad odrastao muškarac koji je potpuno promijenio izgled i način života, ali u njemu se i dalje krije onaj mali nesigurni dječak koji traži samog sebe. Glavni problem u ovom dijelu radnje je izbor glumca koji je utjelovio odraslog Chirona. S obzirom na njegov izgled, vrlo je teško Chirona smatrati onom istom osobom iz prva dva čina. Ipak, valja naglasiti da je Trevante Rhodes, koji glumi Blacka, zadržao karakterne osobine mladog Chirona i gledajući njegovu izvedbu, svakako zaslužuje pohvalu.


Ne može se osporiti da je "Moonlight" kvalitetan film, ali treba biti realan i pronaći zlatnu sredinu između prevelikih očekivanja i svog tog 'hypea' te realnosti. Vjerujem da će "Moonlight" možda i oduševiti neke gledatelje, ali isto tako siguran sam da mnogi neće dočekati njegov završetak. Kada usporedim "Moonlightov" minimalizam i njegov umjetnički prikaz vrlo zahtjevne teme, sa svom raskoši "La La Landa", ne mogu se oteti dojmu da je "La La Land" ipak glavni favorit za film godine. Misli li isto i Akademija? Poučen prijašnjim iskustvima, bojim se da ne.


OCJENA: 8/10



Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.

1 komentari: