Postoje autori koji znaju pogoditi trenutak. Kad je snimao "Žicu" progovarao je o problemima koji nisu podnosili svjetla reflektora, već je prije toga u "Odjelu za umorstva" radio drugačije od onog na što smo navikli da bi u "Tremeu" nadogradio priču socijalne kritike s New Orleansom nakon uragana Katrina. Velike serije velikog autora. No, ovdje neću pričati o njima. Njegove mini-serije podjednako su zanimljive. "Generacija ubojica" progovara kritički a intervenciji SAD-a u Iraku, "Ugao" daje gotovo dokumentarističku kroniku života ovisnika, a najnovija serija "Pokaži mi junaka" govori o netoleranciji, mržnji, političkim igrama i strahu od drugačijeg. David Simon je, već ste vjerojatno pogodili, uvijek znao pogoditi trenutak. Nije u trenutku kad je počeo raditi "Pokaži mi junaka" mogao znati da će se Europa naći usred izbjegličke krize. Ono što je, međutim, znao je ljudska psihologija. Simon je, ovog puta nesvjesno, prepoznao pravi trenutak za ovu mini-seriju. Ponovno ju je napravio na svoj dokumentaristički način i ponovno je odigrao kartu ljudske prirode. Korupcija, strah i netolerancija njegove su stalne teme. Socijalna nejednakost je provokacija. Sve je to isto godinama i u tome je David Simon neponovljivi majstor ovog televizijskog doba. Privilegirani smo njegovim serijama. "Pokaži mi junaka" nije iznimka, serija je to koja potvrđuje pravilo.
Šestodijelna mini-serija u HBO produkciji baš je zbog Simona jedna od najiščekivanijih serija godine. Zasnovana na istinitoj priči o gradiću Yonkers u državi New York koji je 25 godina bio u sporu s SAD-om radi presude suca Leonarda Sanda. Radnja serije smještena je u razdoblje od 1987. do 1994. i prati uspon i pad Nicka Wasicska, čovjeka koji je grad Yonkers predstavljao u najosjetljivijem razdoblju. Što je to toliko traumatično presudio Sand? Sudac je prisilio grad Yonkers da se pokori federalnoj odredbi o desegregaciji i da izgradi 200 gradskih stanova za socijalno najugroženije i na istočnoj obali Yonkersa. Do tad je segregacija bila jasna. Istok pripada imućnijoj bijeloj polovici, zapad latino i afroamerikancima slabijeg imovinskog statusa. Stanovništvo povlaštenog dijela toj odluci se snažno opire, najavljuje žalbu Vrhovnom sudu, a odluka Leonarda Sanda postaje i "vruća tema" nadolazećih izbora. Tu negdje počinje serija "Pokaži mi junaka". Tko je uopće junak? Kako se junakom postaje?
David Simon u intervjuima nastoji odgovoriti na to pitanje. Tako u nedavnom razgovoru kaže kako je "nastojao snimiti priču o čovjeku koji usprkos suprotnim uvjerenjima kad dođe na poziciju moći pokušava učiniti ispravnu stvar." To ga, kaže Simon, u njegovim očima čini junakom. Istinita priča koju tematizira serija obrađena je u istoimenoj knjizi publicistice Lise Belkin. Knjiga je poslužila kao predložak za ovu mini-seriju. Nakon što je za režisera serije odabran Paul Haggis, inače sjajan scenarist ali malo manje poznat redatelj, počelo je okupljanje respektabilne glumačke ekipe. Ulogu Nicka Wasicska, glavnog protagonista serije, dobio je sve popularniji Oscar Isaac. Carla Quevedo je dobila ulogu njegove žene Nay, a ekipu političara na sceni "grada u središtu pozornosti" utjelovili su Alfred Molina i Jim Belushi. Kad su priči pridodani izvrsna Winona Ryder kao Vinni Restiano (vijećnica koja je lobirala za integraciju) i Bob Balaban, miljenik Wesa Andersona, kao sudac Sand bilo je jasno kako HBO ni ovog puta nije štedio na tome da osigura duetu Simon/Haggis vrhunski glumački materijal. Također, vidljivo je kako se nastavlja trend seljenja glumaca s filmskih na televizijske produkcije što potvrđuje tezu kako živimo u vremenu u kojem se serije tretiraju kao romani dok film više sliči kratkoj priči. Trend je to koji je "Žicom" započeo upravo David Simon.
U skladu s time serije je podijeljena u šest nastavaka od kojih se svaki čini kao jedno poglavlje romana. Odmah na početku upoznajemo kandidata za načelnika Nicka Wasicska koji svoju predizbornu platformu gradi na protivljenju presudi. Presuda je, međutim, obvezujuća i ponor između obećanja političara i onog što mogu izvršiti je nepremostiv. Wasicsko nema izbora. Sand je nepopustljiv. Samo su dva izlaza iz situacije. Pokoriti se presudi ili bankrotirati. Kad jednom gradske usluge zamru zbog nedostatka novca hoće li netolerantni građani popustiti? Je li njihova mržnja prejaka? Na koncu, je li to uopće mržnja ili zasljepljujući strah od drugačijeg? Zapanjujuća je sličnost odabranih glumaca i stvarnih ličnosti. Oscar Isaac se sjajno snašao u naslovnoj ulozi, a Springsteenova glazba koja se proteže kroz svih šest nastavaka daje izvrsnu socijalno-radničku podlogu osjetljivoj tematici. Simon je od početka rada svjestan kako svi elementi moraju biti na mjestu da bi serija funkcionirala. Kako u njegovim prethodnim radovima, tako i ovdje sve ima svoj razlog i smisao. Yonkers će se naći na prekretnici, Prisilno učenje toleranciji scenaristički nam je prikazano kako kroz razmišljanja ljudi koji bi trebali živjeti u socijalnim stanovima, tako i kroz one koji već žive u tim četvrtima. Zanimljiva je evolucija jednih i drugih, a posebno je interesantan lik Mary Dorman (Catherine Keener) koja služi kao dokaz da i oni zatucani, kad to žele, mogu razmišljati svojom glavom.
Simon nije isključiv. Njegovi likovi u "Pokaži mi junaka" nisu isključivo pozitivni ni isključivo negativni. Postoje situacije u kojima ih vidimo euforične, raspadnute, pozitivne, negativne, moralno dominantne i oportunistički nastrojene. Simon je, zajedno s Haggisom, sklopio sve perspektive priče u jednu intrigantnu i nesvakidašnju seriju. Intrigantnu jer nam daje uvid u ljudsku psihologiju i genezu mržnje i nesnošljivosti, a nesvakidašnju jer ta mržnja i nesnošljivost nije smještena negdje na američki jug. Yonkers se nalazi u državi New York. Njegovi su stanovnici ogledni primjer američkog načina života, a jedna sudska presuda koja promovira integraciju umjesto segregacije dovela je do iskaljivanja žestokog primitivizma i mržnje. Slučaj otprije gotovo trideset godina poziva nas da se suočimo s vlastitim strahom. Ne možemo nešto osuđivati, ako to nismo upoznali. Europa se evo susreće s valom izbjeglica. Strah je imanentan ljudskom rodu i ponovno utječe na sličnu retoriku ovoj viđenoj u "Pokaži mi junaka". Hoćemo li i mi biti predmet nekakve fikcije za tridesetak godina i tko bi u njoj bio u glavnoj ulozi? David Simon prema vlastitim riječima "figurira kao PBS HBO-a" jer "obrađuje teme koje nisu često na televiziji". U nekoj budućoj seriji sa sličnom temom, tko bi bio junak? Prepoznajemo li ga oko nas? Ili svako od nas ima nešto hrabrosti onog trenutka kad odluči prihvatiti nešto drugačije. Uvijek postoji rizik da se opečemo, da nastradamo. Zbog tog rizika postajemo taocima straha.
Uvijek postoji mogućnost da primijetimo kako je za opstanak vrste važna njena raznovrsnost. Uvijek postoji mogućnost, da tom strahu usprkos, učinimo pravu stvar. To ne mora biti nešto veliko i epohalno. Svi možemo biti junaci ako nas se takvima učini. Čak i kad, kao Wasicsko, toga nismo svjesni. Tu je snaga Simonove serije. Njegov junak je svatko tko je dovoljno hrabar da strah ne pretoči u odbijanje i mržnju. "Pokaži mi junaka" serija je koju treba gledati više puta. Svaka sličnost s trenutnim događajima nije slučajna. Hrabrost i strah su u ljudskoj prirodi kao i to da se vrlo često oni najglasniji - najviše boje. Koliko god tvrdili suprotno.
Ocjena: 9/10
IMDB
Ocjena čitatelja:
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.