Kratki monolog pri samom kraju filma ustvari definira poantu. Ponovno prigodničarski, kao što sam nedavno nesvjesno kao prvi klasik ove rubrike odabrao kultni "El norte". "Zlatna krletka" film je slične tematike. Migranti. Potraga za boljim životom jedna je od temeljnih ljudskih odrednica, a vrlo često su ti koji traže prolaz tamo gdje je bolje oni koji se nalaze u zabludi. Njihov je "zlatni san" prečesto "zlatna krletka". Ne znajući kamo točno kreću upadaju u mrežu najgoreg ljudskog šljama koji ne dopušta ni minimum dostojanstva pa ispada da kad dođu na domak odredišta ne vjeruju više nikome jer su svako povjerenje dosad preskupo platili. "Zlatna krletka" govori o skupini južnoameričkih tinejdžera koji nastoje prijeći u SAD. SAD njima predstavlja ostvarenje snova, a put koji moraju proći put je postepenog gubljenja nevinosti koja, nažalost, ne podrazumijeva nužno odrastanje.
"Zlatna krletka" je naturalističan film. Već na početku vidimo djevojčicu Saru (Karen Martinez) kako sise prekriva zavojima da nitko ne bi primijetio njen spol. To prikrivanje identiteta kao i njegovo otkrivanje kasnije u toku filma postat će nit vodilja prve polovice filma. Kad se njoj i Juanu (Brandon López) pridruži indijanac Chauk (Rodolfo Domínguez) pojavljuje se tu i zanimljivi socijalni trenutak. Kao što Sara prikriva svoj spolni identitet, tako Chauk svoju rasnu pripadnost ne može sakriti. Cijeloj situaciji ne pomaže to što Chauk ne govori ni riječ španjolskog. Djeca uvijek nađu način za komunikaciju pa su ga tako našla i ovdje. Jedan od njihovih prvih suputnika, mali Samuel (Carlos Chajon) odustaje od puta i od tog trenutka film hvata tempo. "Zlatna krletka" je spor film u kojem se kamera kreće kao u dokumentarnom filmu, onako iz ruke, što dodatno pojačava dojam realnosti onoga što vidimo ispred nas. Redatelj Diego Quemada-Díez majstorski izmjenjuje pomalo klaustrofobične scene interijera s predivnom prirodom Srednje Amerike i na taj način dodatno pojačava kontrast nesređene situacije u tim malim državama u kojima svako selo, svaka kontrolna točka, ima vlastite vladare, s ljepotom u kojoj žive.
Migracija sa juga na sjever Amerika tematizirana je u dosta filmova i u dosta su od njih migranti nepoželjni. Oni su to koji u SAD-u vide puno više od onoga što on ustvari je. Definicija slobode kakva je u njihovoj glavi, gdje SAD predstavlja sve one ideale koji stoje u Dekleraciji nezavisnosti, nije ono što postoji i u stvarnosti. Gore citirani monolog sve govori. Utočište postaje razina religije, raznina mita. Kad je tako jedino je ono prihvatljivo, a sve ostalo nužno neće biti dovoljno dobro.
"El Norte" i "Zlatna krletka" slijede istu narativnu nit. Bijeg od zvjerstava i siromaštva u "med i mlijeko" nije ništa novo. Kroz povijesne se procese ponavlja stoljećima. Seoba naroda nije proces koji prestaje. On je stalan, samo što je nekad jači a nekad slabiji. "Zlatna krletka" postavlja pitanje što napraviti s migrantima jednom kad stignu na željeni cilj: hoće li nekom magijom svi njihovi problemi biti riješeni, hoće li doseći "slobodu" ili će (na jedan drugi način) biti u zlatnoj krletci iz koje ne mogu ni gore ni dolje? Nema tu ambicije. Nema napretka. Stagniranje je jedino što im se zaista nudi. Tu se sad vidi razlika između filmaškog i stvarnog. Dok redatelj filma ne ulazi u motivaciju migranata da prijeđu u SAD jer je ona sama po sebi jasna (ljudi idu gdje im je bolje) u stvarnosti ćemo ući u tu problematiku.
Smjenjivanje ljepote i naturalizma, na trenutke mučnog za gledanje, jedan je od glavnih aduta filma. Kad likovi zaglave s korumpiranim policajcima, švercerima ljudi i najgorim ljudskim otpadom zaista se bojimo za njih. Kad su na bilo koji način ugroženi navijamo da se izvuku, da budu jači od svega i da dosegnu taj svoj mitski i (čini se na trenutke) nedostižan cilj. Autori filma su se na kraju filma zahvalili stvarnim migrantima što su im dozvolili da budu s njima dio puta i to ovom filmu daje izvrstan začin jer je dosta toga što se odvija na platnu ispred nas toliko stvarno da ti na kraju bude neugodno. To valjda znači da je cilj postignut. Ljudske su emocije zeznuta stvar. Tolerancija i mržnja su jednostavne dok su daleko, dok o njima ne moraš razmišljati. Kad su bliže, kad te se izravno tiču onda zahtijevaju da se pogledaš u ogledalo. Previše je romana i poezije napisano o ljudima kojima se nije svidio odraz. Kad se svedemo u te okvire onda nije bitna ambicija i napredak, nisu bitna ni politikanstva, bitno je preživljavanje. "Zlatna krletka" je zanimljiv film. Najgnjusnije stvari su se protagonistima dogodile u zemljama između starta i cilja.
Amerikanci su ovaj film preveli kao "Zlatni san". Pravi je prijevod "Zlatna krletka". Taj prilagođeni prijevod govori nešto i o njima, ali i o nama. Kad snove pretvaramo u rešetke nešto dubinski s nama ne valja. Ustvari, da se vratim na citirani monolog na početku teksta: "Tko je tu ustvari životinja?"
Ocjena: 8/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.