RECENZIJA: "Bacheha-Ye aseman aka Children of Heaven / Djeca raja" (1997.) i tenisice koje život znače


Iranska kinematografija je iznimno kvalitetna i može se podičiti brojnim filmovima koji su prodrli do gledatelja diljem cijelog svijeta. Neki od najpoznatijih iranskih filmova su "A Separation", "Color of Paradise", "About Elly", "Le passé" i "Children of Heaven", o kojem će biti riječ u ovom tekstu. "Children of Heaven", ili u prijevodu "Djeca raja", je najbolje ocijenjeni iranski film na IMDb-u.

Vrlo rado se prisjećamo djetinjstva, vremena kad su u našim životima vladali smijeh, igra i zabava bez ikakvih obaveza. Dobro, ponekad je tu bilo i 'dječjih briga' koje su tada djelovale užasno ozbiljno i nerješivo, ali ipak smo ih nekako 'svladali' i preživjeli. "Djeca raja" je predivan obiteljski film koji se bavi upravo jednom od tih 'dječjih briga'.


Devetogodišnjak Ali živi s mamom, tatom i dvije sestre, Zahrom i tek novorođenom bebom. Alijeva obitelj je vrlo siromašna, a jedini koji zarađuje novac je njegov otac. Majka je bolesna, sestra Zahra brine za najmlađu članicu obitelji, a Alijeva odgovornost je paziti na njih dok otac ne dođe kući. Zahrine jedine cipelice su se potrgale i Ali ih nosi na popravak kod postolara. Vraćajući se kući s popravljenim rozim cipelicama, Ali staje na tržnici kako bi kupio krumpir za ručak. U međuvremenu čovjek koji skuplja smeće po tržnici nehotično uzima odloženu vrećicu s Zahrinim cipelicama, a Alijev cijeli svijet se ruši kad shvati da je izgubio sestrine jedine cipele i nakon toga odlazi kući sav u suzama.


Kući staje pred sestru i priznaje joj da je izgubio cipele i govori joj: "Molim te, nemoj reći tati i mami". Ali je svjestan da njegovi roditelji nemaju novaca da kupe Zahri nove cipele i sam pokušava riješiti nastali problem. Zahra mora ići sutra u školu, a nema što obući. U tom trenu Ali dolazi na ideju da Zahra ujutro obuće njegove tenisice, a nakon što se ona trčeći vrati kući, u istim tim tenisicama će on popodne ići u školu. No, nejde sve po planu. Tenisice se polako raspadaju i prljave su, Zahra ih ne želi nositi jer su joj prevelike, a trčanje uzrokuje Aliju probleme u školi jer svaki dan kasni na nastavu.


Većina poznatijih iranskih filmova su vezani uz obitelj i imaju neku jednostavnu temu. Primjerice, moj kolega Danijel Jedriško pisao je već o iranskom "Bijelom balonu" u kojem se radnja vrti oko djevojčice i kupnje ribice. U "Djeci raja" cijela radnja se temelji također na samo jednom detalju, naizgled običnim tenisicama. Tenisice su ovdje mogle biti bilo što drugo. One su zapravo simbol bratske ljubavi, odricanja i žrtvovanja. Tenisice za Alija i Zahru život znače, one su im sve. Niti jedno od njih ne može bez tenisica, baš kao što ne mogu niti jedno bez drugog.


Svi dječji osjećaji su uvijek iskreni i to se u filmu jako dobro vidi. Ali i sestra se vole i poštuju, njihova povezanost je iznimno jaka, a strah od roditelja i skrivanje problema su vrlo simpatično prikazani. Njihove emocije su fantastične, nema iskrenijih osjećaja od dječjeg smijeha, dječjih suza ili njihove naivne neiskvarenosti.


Iako film dolazi iz Irana u kojem vlada nama nepoznato okruženje i drugačiji obiteljski odnosi, budite sigurni da nema niti jednog čovjeka na svijetu koji se neće moći poistovjetiti s malim Alijem. Svatko od nas je prošao bar jednu takvu situaciju u djetinjstvu i vjerujte mi da ćete uživati u ovoj obiteljskoj drami koja je pravi 'crowd pleaser'. "Djeca raja" je film u kojem pobjeđuje snaga volje, film u kojem je neuspjeh jednak uspjehu iako to možda nećemo odmah shvatiti, baš kao što neke stvari nismo mogli shvatiti sve dok nismo odrasli.


OCJENA: 9/10



Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.

0 komentari:

Objavi komentar