Kad
se govori o film-noiru ne može se izbjeći film „Iz prošlosti“ (1947.) koji su kritičari nazivali i najuspjelijim noir filmom. Ono što privlači pozornost svakako je
fantastična međuigra glavnih glumaca: Roberta Mitchuma, Kirka Douglasa i
Jane Greer. Riječ je o jednom od klasika
žanra, ali i o filmu u kojem se akcija zamijenila karakterizacijom. Često se
zna reći kako su se umjesto pištoljima Douglas i Mitchum mačevali cigaretama no to ne čini njihov duel ništa manje zanimljivim
ili napetim. „Iz prošlosti“ je ključna točka film-noira i zbog toga predstavlja
važno štivo ljubiteljima krimi priče i žanra općenito.
Film
u osnovi govori o pozitivnom liku kojeg je iskvarila fatalna žena.
Pozitivan lik je ovdje Jeff Markham (R.
Mitchum) koji prihvaća posao od lokalnog mafijaša (K. Douglas). Mora pronaći
njegovu djevojku Kate Moffett (J.
Greer) koja ga je upucala i nestala s 40.000 $. Gledatelji detalje ne otkrivaju linearno, već
su im ispričani kroz flashback u
kojem Jeff nastoji opravdati svoje postupke novoj djevojci Ann (Virginia
Houston). Način na koji se sjećanje otkriva pred
nama predstavlja zanimljiv put kroz vizualne eksperimente redatelja Jacquesa
Tourneura i snimatelja Nicholasa
Muscurace. Mitchumov glas mrmlja, kao da mu je
samo prisjećanje naporno, a opet nam baš zbog toga njegov susret s fatalnom
Kate izgleda kao da je ušetala s
mjesečine.
Iako
se put kroz prošlost može činiti kao posjet snu, prekretnica
filma pokazuje razliku u karakteru glavnih likova. Interpretacije i
Mitchuma i Greer su izvanredne (teško je povjerovati da je ona u trenutku snimanja
imala samo 22 godine), a primjećujemo kako ona od početka diktira događanja.
Jeffova potraga za Kate završila se u egzotici Acapulca, a Meksiko je, naravno,
prva stanica prema egzilu. Iako se Mitchumov lik isprva može činiti pasivan,
nakon glavnog preokreta (onoga u kojem, da tako kažemo, spadaju maske) on
nastoji uzeti stvari u svoje ruke. Bijeg od svih ovdje često znači bijeg i od
samoga sebe. To se vidi u oba glavna lika. Jeff, dobroćudan tip koji nastoji „učiniti
pravu stvar“ i Kate, zgodna manipulatorica bez jasne motivacije. Po mom
mišljenju Kate na motivira novac (iako je 40 000 $ zanimljiv detalj) već
osjećaj depresije i napuštenosti s kojim se teško nosi. Zbog toga, ona ostaje
samoj sebi na prvom mjestu što se najbolje vidi u scenama gdje se bori s
razočaranjem i samoćom. To najbolje opisuje baš Markham kad kaže da je ona list koji leti od jarka do jarka. „Iz
prošlosti“ je, kao i svaki dobar noir, oko svojih likova ispleo mrežu laži i
obmana pa ono ispod zavaravanja nije vidljivo do svršetka filma.
Kad
u prvoj polovici filma Mitchum izgovara svoje kultno „Baby I don't care“ on više podsjeća na princa na bijelom konju što
probija obrambeni zid očaja i depresije nego na mačističkog tipa kakvim je
zamišljen. Njegova karakteristična poza s cigaretom i šeširom ostaje urezana u
kolektivnom sjećanju. Druga polovica filma, međutim, pokazuje nam da mu je ipak
stalo i da iza poremećenosti koju Kathie pokazuje ipak stoji proračunata
sebičnost. Motivi se izmjenjuju i dvoje likova se nalazi u borbi za kontrolu u
kojoj je teško nazrijeti pobjednika. Čak i u trenucima kad je hijerarhija
nekako uspostavljena prošlost stoji iza ugla spremna da ih zaskoči.
Film-noir
je žanr koji obično prikazuje duboko oštećen, poremećen svijet. Tu „Iz
prošlosti“ nije iznimka pa je i ovdje kao i u još nekoliko noir filmova
prisutan detalj tjelesnog invaliditeta u opreci sa psihičkim mučenjem koji
prolaze likovi. Ovdje je to lik nijemog dječaka (Dickie Moore) koji u takvom svijetu nastoji preživjeti. U
posljednjoj sceni u filmu on će napraviti odabir koji će barem neke od likova
poštedjeti proganjanja prošlosti i biti taj koji će u poremećenosti noira
pronaći kakav-takav happy end.
Simbolika
tjelesnog oštećenja ovdje ima posebno značenje. Već u prvoj zajedničkoj sceni u
kojoj se Greer i Mitchum susreću možemo vidjeti turističkog vodiča na kojeg će
se kroz film još nekoliko puta referirati. Turistički vodič najavljuje
putovanje na koje će krenuti likovi, nijemi ga dječak odjavljuje. Poanta filma
i svih njegovih „kostura prošlosti“ sastoji se u tome što samo taj nijemi
dječak i publika znaju pravu istinu o Jeffu, Wittu i Kate. Ostali likovi,
uključujući Ann, morat će se zadovoljiti prilagođenom verzijom.
Tu
se krije još jedna zanimljivost. Scena u kojoj Jeff i Kate po kiši odlaze u
njenu kuću u Acapulcu igra se s implicitnom seksualnošću koja je na rubu
odnašnjih pravila o cenzuri. Ta scena impliciranog seksa jedina je koja djeluje
kao da je ispala iz konteksta i koja podsjeća na kič. No, baš zbog svoje snažne
sugestivnosti i ona djeluje kao da je izašla „iz prošlosti“, iz razdoblja prije
cenzure iako nas ipak prisiljava gledati – prilagođenu verziju. Ta dvostrukost
referenci produbljuje privlačnost ovog odličnog filma.
Teško
je ne primijetiti kontrast dvaju ljubavi u Jeffovom životu. Prisiljen odabrati
između fatalne Kate (snažnog karaktera, koja dominira i oponira, ali čiji su
motivi krajnje sebični) i Ann (privržena, empatična i iskreno zaljubljena) Jeff
Markham se nalazi u procijepu u kojem nije lako biti ispravan. Hoće li odabrati
ženu kojoj pripada budućnost ili onu koja dolazi iz prošlosti teško je reći.
Možda nam i sam protagonist odgovara na to pitanje u sceni u kasinu kad ga Kate
(kockajući se bez rezona) upita postoji
li način da pobijedi, a Jeff joj odgovara da postoji način da sporije izgubi.
U
tih su nekoliko rečenica likovi definirali žanr. Njihovo je karakterno nadigravanje
upečatljivo. Sjajna sporedna uloga Kirka Douglasa dodatno pojačava tenzije. Sve
to čini „Iz prošlosti“ kompleksnim filmom u kojem se film-noir narativno
odvojio od ranijih detektivskih filmova kroz postupke retrospektivne naracije,
referenci na cenzuru ili rasnu pripadnost (jazz bar u Harlemu…) i dotad
neviđene slojevitosti likova.
„Iz
prošlosti“ nam govori kako je prošlosti nemoguće pobjeći. Također, to je film o
padu Jeffa Markhama koji počinje onog trenutka kad upoznaje Kate. Degradacija
likova se odvija kroz nekoliko razina, uz mnoštvo peripetija.
Naime,
čak i kad nam se čini da smo umakli prošlosti odjednom shvatimo kako sebi,
ipak, ne možemo pobjeći.
IMDB
Ocjena: 9/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.
0 komentari:
Objavi komentar