Ludilo i ljubav ne poznaju granice. To bi vrlo lako mogao biti moto filma "I'm a Cyborg, but That's OK". Kad u istu rečenicu stavite Južnu Koreju, Chan-wook Parka, ludilo i ljubav, najvjerojatnije će Vam prva asocijacija biti ono po čemu je Park najpoznatiji, film osvete. No, ovaj put nam je Park pripremio nešto potpuno novo i drugačije. Nakon što je završio jednu od najboljih i najnasilnijih trilogija (Osvetnička trilogija), Park je snimio "I'm a Cyborg, but That's OK", iznimno kreativnu i originalnu dramu s primjesama romantike i komedije. Ostao je vjeran svom filmskom izričaju i ponudio prikaz dvoje ljudi čije karakteristike su gurnute u krajnost, djevojku koja misli da je ratni robot i muškarca koji vjeruje da ima moć otimati ljudima duše.
Young-goon je djevojka koja radi u tvornici na pokretnoj traci, a slijedom okolnosti postaje uvjerena da je ona zapravo robot. 'Ja sam stroj koji je došao bez uputa za korištenje i ne znam koja je moja svrha' kaže Young-goon i ubrzo nakon toga biva smještena u psihijatrijsku bolnicu. Tamo upoznaje kleptomana Il-suna koji misli da može krasti ljudske duše i njihove sposobnosti. Njihov romantični prvi susret je daleko od savršenog, a završava tako da jedan luđak drugom luđaku u ludnici kaže da je lud. Morate priznati da je ovo genijalno.
Ludnica u kojoj su smješteni junaci ove neobične ljubavne priče se pokazala kao izvrsno mjesto radnje. Prostorije i kadrovi su fantastično osmišljeni, a ispunjavaju ih likovi kakve ne može bilo tko izmisliti. Na početku teksta sam spomenuo Parkovu dosljednost u karakterizaciji likova, a upravo su ti likovi jedan od najjačih aduta filma. Svi pacijenti u bolnici su ludi i Park ih niti u jednom trenu ne pokušava prikazati normalnima već se zabavlja razvijajući njihovo ludilo. Tako se u filmu vrlo često dešava da jedan tren gledate simpatične scene dok Young-goon priča sa svojim prijateljima aparatom za piće ili žaruljama, a već u idućoj sceni pršti akcija i nasilje kad se ratni robot razljuti na doktore.
Young-goon živi kao pravi robot i mora paziti da ne prekrši jedan od sedam smrtnih grijeha robota, a to su sažaljenje, nemir, tuga, oklijevanje, beskorisno sanjarenje, zahvalnost i suosjećanje. Ovaj posljednji smrtni grijeh predstavlja najveći problem za Young-goon i spriječava ju da izvršava svoje zadatake kao ratni robot. S namjerom da se riješi suosjećajnosti, Young-goon se pokušava približiti Il-sunu i planira ga zatražiti da ukrade njenu suosjećajnost.
"I'm a Cyborg, but That's OK" je film koji je vrlo teško smjestiti u određeni žanr. Ljubitelji azijske kinematografije, a pogotovo južnokorejske, znaju da tamošnji redatelji ne koriste već uobičajene žanrovske kalupe već iskaču iz njih. Njihov pojam za romantičnu priču ili humor uvelike odskaču od klasičnih hollywoodskih pogleda, pa čak i naših europskih, ali baš zato su južnojkorejski filmovi toliko originalni, zanimljivi i drugačiji. Razmišljao sam s kojim filmom bih usporedio "I'm a Cyborg, but That's OK" i došao sam do zaključka da bi to bila dva, također južnokorejska filma, "Castaway on the Moon" i "Save the Green Planet". Ako su Vam se svidjela ta dva briljantna uratka, svakako pogledajte i ovaj Parkov film.
Moram priznati da su moja očekivanja bila ipak nešto veća, ali svakako mi je drago što sam pogledao ovaj neobičan film. Kad bi se filmovi ocjenjivali samo prema originalnosti i kreativnosti, "I'm a Cyborg, but That's OK" bi svakako bio među najboljima, ali u nekim drugim elementima nije toliko uspješan. Scenarij nije toliko 'uredan' kao u prijašnjim Parkovim uratcima i ostavlja dojam da film nema onu poznatu južnokorejsku težinu i snagu. Neke stvari djeluju nedovoljno razrađeno, a posljednja scena ne donosi onaj 'WOW' efekt koji je prisutan u većini južnokorejskih filmova. Bez obzira na spomenute mane i nedostatke, filmski sladokusci koji vole neobične i originalne priče ne bi trebali propustiti ovaj film.
Na skali od jedan do deset, ocjena je možda trebala biti sedam, ali iznimno cijenim ovakve hrabre i inventivne pokušaje, i ruku na srce, pomalo sam subjektivan kad su u pitanju južnokorejski filmovi. Rekao bih da je "I'm Cyborg, but That's OK" najslabiji Parkov film koji sam pogledao, ali i kao takav je vrlo interesantan i mnogi redatelji bi bili ponosni da ga imaju u svom filmskom opusu.
OCJENA: 8/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.
0 komentari:
Objavi komentar