TeVerGreen: "Otac Ted / FATHER TED" (1995. - 98.) - Urnebesna, nekorektna, genijalna provala smijeha. - MovieLand

Politički nekorektan, urnebesno smiješan sitcom o tri svećenika koja je Katolička crkva sklonila na udaljeni otok irske obale jedna je od najboljih humorističnih serija svih vremena. Kultna serija i u Britaniji i u Irskoj „Otac Ted“ postao je općom kulturom. BBC ga je smjestio na jedanaesto mjesto najboljih britanskih sitcomova svih vremena (prve su, naravno, „Mućke“). Još dan danas plamte rasprave radi li se o proizvodu irske ili britanske genijalnosti, a kažu ljudi koji češće tamo borave, da se ova serija citira gotovo jednako kao Monty Python.

Priča je jednostavna. Svećenici koje je Crkva poslala na udaljeni otok za nju nisu ništa drugo nego sramota. Dougal McGuire je dobroćudan mladić „kratke pameti“, Jack Hackett stalno psuje, pije k'o smuk i komentira žene, dok je Ted Crilly optužen za pronevjeru. Osnovna premisa serije vrti se oko njegovih pokušaja da odu s otoka i usput nešto i zarade. Kako je i za očekivati od sitcoma ovog tipa, usprkos svim pokušajima, njihove želje ostaju neuslišane.

Craggy Island smješten je negdje uz zapadnu irsku obalu. Uz trojicu svećenika u župnom se dvoru nalazi i gospođa Doyle, spremačica koja uglavnom poslužuje čaj, a povremeni lik u seriji je i biskup Len Brennan koji je odgovoran za izgon nesretnog trija. U tri godine emitiranja (1995. – 98.) serija je dosegla kultni status, a njeni autori Arthur Matthews i Graham Linehan (obojica Irci) su glavni razlog stalnih polemika oko toga treba li seriju smatrati britanskom (prema kući za koju je producirana) ili irskom.

Dodatan uteg na irsku stranu je i glumačka ekipa. Dermot Morgan u ulozi Teda je naprosto fenomenalan, a njegovi „one-lineri“ i ekspresije lica koje ih prate nešto su što se ne zaboravlja tako lako, Ardal O'Hanlon kao Dougal i Frank Kelly kao Hackett uspjeli su postići takvu kemiju na ekranu i neću pretjerati ako kažem da su sva trojica u svojim ulogama fenomenalna. I da, sva trojica su – Irci.

Osim toga, vrijedi spomenuti sjajnu intertekstualnost ove serije. Često događaji koji se odvijaju bilo na vjerskom, bilo na političkom planu odražavaju kritiku vremena u kojem je serija snimana. Naravno, kroz karikaturu i zamjenu teza. Dougal recimo ne može razlikovati stvarnost od fikcije pa mu u tu svrhu Ted slaže listu stvari koje NE POSTOJE. Lista uključuje Dartha Vadera, „Magnum P. I.“ i „nekatoličke bogove“. Zadovoljena je time osnovna premisa komedija. S jedne strane imamo Dougala koji je doslovno preglup da išta radi, a s druge strane imamo Teda koji nastoji održati privid normalnosti kako bi što prije otišao s Craggy Islanda. To, naravno, dovodi do niza situacija u kojima s jedne strane prevladava frustracija, a s druge jednostavna i britka zafrkancija. Primjer jedne takve situacije je epizoda u kojoj Dougal vrši pogreb, a pogreb se zatim pretvara u nešto sasvim nepredviđeno i – naravno – neprimjereno.

„Otac Ted“ je politički nekorektna, britka i urnebesno smiješna serija. Serija koja nije namijenjena puritancima i onima koji će „prvo tražiti trn u svačijem oku, a neće vidjeti brvno u svome“. Lažni moralisti i dežurni čistunci trebali bi od ove serije bježati kao vrag od tamjana jer oni ionako, čini mi se, neće shvatiti poantu. Dobar humor ne podnosi ljude uskih pogleda, a oni ionako jedva da podnose ikoga tko ne razmišlja poput njih.

Gdje je u svemu tome Jack Hackett? Najstariji svećenik od njih trojice, čovjek za kojeg je reći da je alkoholičar nekako nevino i premalo, svećenik koji lovi žene i postaje trade-mark čitave serije sa svojim antologijskim kvartetom kojem nije potreban prijevod:

DRINK-FECK-ARSE-GIRLS!

Kako rekoh, serija je u Irskoj doživjela kultni status. Repriziranja su bila brojna, polemike oko njenog porijekla također. Trebalo bi pitati nekog od naših gasterbajtera koji tamo odlaze „na autobuse“ što je to toliko različito u Irskom katoličanstvu od našega pa je ovo moglo proći i postati jedna od najboljih humorističnih serija svih vremena? Zašto se kod njih nisu digle razne udruge i udrugice, razni „čuvari morala“ pa zabranili „Oca Teda“ kao što bi (uvjeren sam) zabranili neku našu, sličnu inačicu? Je li to zato što su Irci manji katolici od nas ili zato što su Hrvati „veći katolici od Pape“?

Tema za razmišljanje.

Nakon što je snimljena posljednja epizoda ove odlične serije Dermot Morgan umro je od srčanog udara. Da pobijem pretpostavke kako se zbog toga serija prestala snimati reći ću da je epizoda u kojoj je glumio zbilja zamišljena kao posljednja. Znam, to zvuči zgodno. Opet, ne mogu zamisliti nikoga drugoga u tako genijalnoj ulozi. Ako tvorci kažu da je tako, mora da govore istinu. Ako nas je „Otac Ted“ nečem naučio, onda nas naučio da autoriteti nikad ne lažu.

Evo, pogledajte seriju i vidjet ćete da govorim istinu.